SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju èlanka 10. Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske na skupnoj sjednici Vijeæa udruženog rada, Vijeæa opæina i Društveno-politièkog vijeæa 31. svibnja 1991, donosi

DEKLARACIJU

o kršenju prava pripadnika hrvatske manjine u Republici Srbiji i autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu (Deklaracija br. 2)

1. U Ustavu Republike Hrvatske proklamirana su i zajamèena sva prava i slobode pripadnicima manjinskih nacionalnosti u Hrvatskoj. Sabor Republike Hrvatske ostvario je uvjete za slobodu izražavanja manjinske pripadnosti. U Republici Hrvatskoj pripadnici manjinskih nacionalnosti imaju svoja kulturna društva, školstvo na vlastitom jeziku, pravo na uporabu svoga pisma, ustanove, saveze, razlièite organizacije i stranke o èemu svjedoèe i brojne izjave predstavnika manjinskih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj izražene na brojnim skupovima. Sabor Republike Hrvatske opredijelio se trajno i dosljedno za izgradnju demokratskog poretka i poštivanje svih graðanskih prava i sloboda težeæi mirnoj izgradnji svoga društva i civiliziranom rješenju politièke krize SFRJ.

2. Svjedoci smo meðutim zloslutnih zbivanja koja su podgrijana ratnohuškaèkom propagandom i militantnom politièkom logikom koja svoje izvorište imade u osvjedoèenim velikosrpskim ambicijama vodstva Republike Srbije.

Javljaju se nesmetano i bez osude opasne neofašistièke snage u Republici Srbiji kao primjerice, Šešeljev èetnièki pokret. Skupine terorista u Republici Hrvatskoj za svoje zloèinaèko djelovanje nalaze pomoæ i potporu u službenoj Srbiji i njezinim sredstvima priopæavanja.

Hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj osporava se pravo na demokraciju i suverenost, podržavaju se nastojanja za nasilnim otcjepljenjem dijelova Republike Hrvatske i njihovom pripajanju Republici Srbiji, sa govornica skupština Vojvodine i Srbije hrvatski narod se u cjelini demonizira, kleveæe i vrijeða.

3. Emisari iz Republike Srbije te èlanovi Vlade republike Srbije dolaze na teritorij Republike Hrvatske propagirati nasilje i stvarati atmosferu kaosa i straha. U cilju destabilizacije demokratske hrvatske vlasti i rušenja demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj ubacuju se iz Republike Srbije posebne naoružane i specijalizirane teroristièke jedinice i pojedinci.

4. Narodna Skupština Republike Srbije nije niti jednom osudila teroristièko ponašanje manjeg dijela Srba u Republici Hrvatskoj. veæ naprotiv razmatra moguænosti i stavlja na dnevni red svojih sjednica "prisajedinjenje" dijelova teritorija Republike Hrvatske Republici Srbiji.

Takoðer, Narodna Skupština Republike Srbije nije se niti jednom ogradila od nasilnièkog djelovanja svojih graðana na teritoriju Republike Hrvatske.

5. Štoviše u umjetno stvaranoj atmosferi mržnje prema hrvatskoni narodu i Republici Hrvatskoj krše se elementarna ljudèka i nacionalna prava pripadnika hrvatskog naroda na teritoriju Republike Srbije, posebno u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu. Kršenje prava Hrvata u Autonomnoj pokrajini Vojvodini oèituje se na više razina. Hrvati nemaju gotovo nikakve moguænosti za njegovanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Oni nemaju škole sa nastavom na hrvatskom jeziku, nemaju moguænosti u obrazovnom procesu upoznati detaljnu povijest svoga naroda, prijeæi im se osnivati i razvijati vlastita kulturno-prosvjetna društva. Uz to, u posljednje vrijeme izloženi su i javnom teroru preko sredstava priopæavanja. U sferi politike, odgoja i društvenog života poduzimaju se takve mjere kojima je cilj da hrvatsko puæanstvo izgubi vlastiti identitet ili bude lišeno onih elemenata koji su manjinskoj nacionalnoj zajednici neophodni da bi saèuvala svoju samobitnost i sprijeèila asimilaciju.

6. Pred hrvatske kulturno-povijesne spomenike postavljaju se eksplozivne naprave. skidaju se hrvatska nacionalna obilježja, a hrvatsko puèanstvo izloženo je prijetnjama. pozivima na likvidaciju, zlostavljanju, policijskoj grubosti i teroru. Posljednji dogaðaji u Novom Slankamenu, miniranje franjevaèkog samostana u Baèu, miniranje katolièke crkve u Sremskoj Mitrovici, katedrale u Subotici drastièno pokazuju stupanj opasnosti za fizièku sigurnost Hrvata u Autonomnoj pokrajini Vojvodini. Nemali je broj vojvoðanskih Hrvata doveden u situaciju da svoj dom potraži izvan Autonomne pokrajine Vojvodine.

7. Pri posljednjem popisu puæanstva u republici Srbiji i Autonomnoj pokrajini Vojvodini vlasti su predvidjele i posebne rubrike za izmišljene etnièke grupe - Bunjevce i Šokce. što je inaèe lokalni naziv za tamošnje Hrvate, ne bi li se i na taj naèin smanjio broj Hrvata u ukupnom udjelu u puæanstvu Autonomne pokrajine Vojvodine.

8. U najtežem položaju su Hrvati u Autonomnoj pokrajini Kosovu, jedna od najstarijih etnièkih manjina u Europi, koja na tom podruèju živi od srednjeg vijeka.

Postoje dokazi i svjedoèanstva Hrvata iz Janjeva na Kosovu o represijama, kao npr. nezakonito provedene premetaèine, ranjavanja, neosnovana hapšenja,te psihièko i fizièko maltretiranje prilikom preslušavanja koja nemaju zakonske osnove. Postoje i svjedoèanstva o neobjašnjivim cjepljenjima hrvatske djece uz prisutnost službe državne sigurnosti, a bez nazoènosti medicinskog osoblja nesrpske nacionalnosti. Èesti su i noæni prepadi na žene i djecu bz ikakva razloga. te onemoguæavanja zaposlenja Hrvatima ili obavljanja drugih egzistencijalnih poslova.

U školama se iskljuèivo uèi sprski jezik. Upisi u srednje škole omoguæeni su samo djeci srpske nacionalnosti. O nekoj kulturi putem školstva ili o kulturnim organizacijama suvišno je govoriti, jer svaki pokušaj organiziranja Hrvata u Republici Srbiji nailazi na politièki zlonamjerna tumaèenja. Hrvati na Kosovu izolirani su u sredini koja i sama veæ odavno traži svoja demokratska prava, a mnogi sele i bježe s Kosova u Hrvatsku.

9. Sve spomenuto upozorava na provodenje državnog terora Republike Srbije prema njezinim graðanima Hrvatima, istovjetnog terora kakav se odavno primjenjuje prema Albancima na Kosovu ili Muslimanima u Sandžaku.

Takva politika državnog terora dovodi do iseljavanja Hrvata pod pritiskom sa njihovih drevnih ognjišta:

10. Polazeæi od svega navedenog, kao i od èinjenice da je gaženje ljudskih prava pripadnika pojedinih manjinskih nacionalnosti u Republici Srbiji sustavna djelatnost o èemu postoje brojni i nepobitni dokazi, Sabor Republike Hrvatske odluèno i energièno zahtijeva od Narodne Skupštine Republike Srbije da poštuje ratificirane meðunarodne dokumente u podruèju Ijudskih prava èime bi se prekinula takva djelatnost, te da iskaže punu brigu prema graðanskim i nacionalnim pravima pripadnika hrvatske manjine u Republici Srbiji i autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu omoguæujuæi im uživanje svih prava i sloboda. te stvarajuæi uvjete da budu istinski ravnopravni gradani Republike Srbije.

Klasa: 004-O1/91-O1/03

Urbroj: 6701-91-15

Zagreb. 31. svibnja 1991.