HRVATSKI SABOR
2532
Na temelju èlanka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 13. prosinca 2002.
Broj: 01-081-02-3955/2
Zagreb, 19. prosinca 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesiæ, v. r.
I. TEMELJNE ODREDBE
Èlanak 1.
Republika Hrvatska u skladu sa:
– Ustavom Republike Hrvatske
– naèelima Povelje Ujedinjenih naroda,
– Opæom deklaracijom o pravima èovjeka, Meðunarodnim paktom o graðanskim i politièkim pravima, Meðunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,
– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom Poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava èovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,
– Konvencijom Vijeæa Europe za zaštitu prava èovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,
– Meðunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o spreèavanju i kažnjavanju zloèina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,
– Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,
– Konvencijom o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete,
– Deklaracijom UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etnièkih, vjerskih i jeziènih manjina,
– Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina Vijeæa Europe,
– Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima,
– Europskom poveljom o lokalnoj /mjesnoj/ samoupravi,
– Instrumentima SEI za zaštitu manjinskih prava,
– Preporuka iz Lunda o uèinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu
obvezuje se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih manjina i drugih temeljnih prava i sloboda èovjeka i graðanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i meðunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.
Èlanak 2.
Pored ljudskih prava i sloboda koje su priznate ustavnim odredbama, Republika Hrvatska priznaje i štiti i sva ostala prava predviðena u meðunarodnim dokumentima iz èlanka 1. ovoga Ustavnog zakona, ovisno o iznimkama i ogranièenjima predviðenim ovim dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovjesti, politièkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeðenom roðenjem ili po nekoj drugoj osnovi sukladno èlanku 14. i 17. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Èlanak 3.
(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnjem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potrebnu potporu i zaštitu, ukljuèujuæi pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina.
(2) Etnièka i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.
Èlanak 4.
(1) Svaki državljanin Republike Hrvatske ima: pravo slobodno se izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; pravo ostvarivati sam ili zajedno s drugim pripadnicima te nacionalne manjine ili zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i druga manjinska prava i slobode propisana posebnim zakonima.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju, jednako kao i drugi graðani Republike Hrvatske, prava i slobode utvrðene Ustavom Republike Hrvatske, te prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(3) Prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana posebnim zakonima, nacionalne manjine i njihovi pripadnici ostvaruju na naèin i pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(4) Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima nacionalnih manjina jamèi se jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.
(5) Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer meðu stanovništvom na podruèjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ogranièavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(6) Ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom je moguæe ostvarivanje odreðenih prava i sloboda utvrditi ovisno o brojèanoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom podruèju, steèenim pravima i meðunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, èine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Èlanak 5.
Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana èiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni èlanovi imaju etnièka, jezièna, kulturna i/ili vjerska obilježja razlièita od drugih graðana i vodi ih želja za oèuvanjem tih obilježja.
Èlanak 6.
(1) Republika Hrvatska može s drugim državama sklapati meðunarodne ugovore kojima æe urediti pitanja prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(2) Prilikom sklapanja meðunarodnih ugovora iz stavka 1. ovog èlanka Republika Hrvatska æe se zalagati da se njima stvaraju i unaprjeðuju uvjeti potrebni za održavanje i razvijanje kulture pripadnika nacionalnih manjina, te oèuvanje bitnih sastojnica njihove samobitnosti, odnosno njihove vjere, jezika, tradicije i kulturne baštine.
Èlanak 7.
Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinaèno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to odreðeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina, naroèito:
1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
3. uporabu svojih znamenja i simbola;
4. kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te oèuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;
5. pravo na oèitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
6. pristup sredstvima javnog priopæavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopæavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
7. samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajednièkih interesa;
8. zastupljenost u predstavnièkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeæa i predstavnika nacionalnih manjina;
10. zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Èlanak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se ureðuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumaèiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga meðu njima.
II. PRAVA I SLOBODE
Èlanak 9.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo koristiti svoje prezime i ime na jeziku kojim se služe, te da ono bude službeno priznato njima i njihovoj djeci upisom u matiène knjige i druge službene isprave, u skladu s propisima Republike Hrvatske.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe.
Èlanak 10.
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo slobodno služiti se svojim jezikom i pismom, privatno i javno, ukljuèujuæi pravo na jeziku i pismu kojim se služe isticati oznake, napise i druge informacije u skladu sa zakonom.
Èlanak 11.
(1) Pravo je pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu kojim se služe.
(2) Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalne manjine obavlja se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim ustanovama (u daljnjem tekstu: školska ustanova) s nastavom na jeziku i pismu kojim se služe, pod uvjetima i na naèin propisanim posebnim zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
(3) Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine mogu se osnivati, te odgoj i obrazovanje provoditi za manji broj uèenika od onog koji je propisan za školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu.
(4) Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalne manjine uz opæi dio obvezno sadrži dio èiji je sadržaj u vezi s posebnošæu nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
(5) Pravo je i obveza uèenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uèe hrvatski jezik i latinièno pismo prema utvrðenom nastavnom planu i programu.
(6) Odgojno obrazovni rad u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda nacionalne manjine koji potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine, odnosno nastavnici koji nisu iz redova nacionalne manjine, a potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine.
(7) Visoka uèilišta organiziraju provoðenje programa školovanja odgajatelja, uèitelja i nastavnika za obavljanje poslova odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu kojim se služe nacionalne manjine u dijelu koji sadrži posebnosti nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
(8) Pripadnici nacionalnih manjina mogu radi provoðenja odgoja i obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina, na naèin i pod uvjetima propisanim zakonima, osnivati predškolske ustanove, osnovne i srednje škole i visoka uèilišta.
(9) Uèenicima školske ustanove na hrvatskom jeziku i pismu omoguæit æe se uèenje jezika i pisma nacionalne manjine na naèin propisan posebnim zakonom, prema utvrðenom nastavnom programu od strane nadležnog središnjeg tijela državne uprave, uz osiguranje financijskih sredstava u državnom proraèunu i proraèunima jedinica lokalne samouprave.
Èlanak 12.
(1) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na podruèju jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine èine najmanje treæinu stanovnika takve jedinice.
(2) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviðeno meðunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, èine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice podruène (regionalne) samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(3) Ostali uvjeti i naèin službene uporabe jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine u predstavnièkim i izvršnim tijelima i u postupku pred upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica podruène (regionalne) samouprave; u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, u postupku pred sudbenim tijelima prvog stupnja; u postupcima koje vode Državno odvjetništvo i javni bilježnici, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ureðuju se posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.
Èlanak 13.
Zakonom kojim se ureðuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina i/ili statutima jedinica lokalne samouprave propisuju se mjere koje omoguæuju na podruèjima tradicionalno ili u znatnijem broju naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina oèuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i dogaðaja od znaèaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Èlanak 14.
(1) Slobodna je uporaba znamenja i simbola nacionalnih manjina i obilježavanje praznika nacionalnih manjina.
(2) Uz službenu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske nacionalne manjine mogu isticati odgovarajuæe znamenje i simbole nacionalnih manjina. Kada se izvodi himna i/ili sveèana pjesma nacionalne manjine, obvezatno se prije nje izvodi himna Republike Hrvatske.
(3) Jedinice lokalne samouprave i podruène (regionalne) samouprave dužne su statutom propisati službenu uporabu i naèin korištenja zastave i simbola nacionalnih manjina.
Èlanak 15.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina radi oèuvanja, razvoja, promicanja i iskazivanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta mogu osnivati udruge, zaklade i fundacije te ustanove za obavljanje djelatnosti javnog priopæavanja, kulturne, izdavaèke (nakladnièke), muzejske, arhivske, knjižniène i znanstvene djelatnosti.
(2) Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i podruène (regionalne) samouprave sukladno svojim moguænostima, financiraju djelovanje institucija iz stavka 1. ovoga èlanka.
(3) Udruge, zaklade, fundacije i ustanove iz stavka 1. ovoga èlanka mogu u nazivu iskazivati da su nacionalne manjine njihovi osnivaèi.
Èlanak 16.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina, njihove udruge i vijeæa nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina slobodno održavaju veze s narodom s kojim dijele ista etnièka, jezièna, kulturna i/ili vjerska obilježja, te s pravnim osobama sa sjedištem na podruèju države tog naroda koje obavljaju djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, nakladnièke (izdavaèke) i humanitarne djelatnosti.
(2) Udruge pripadnika nacionalnih manjina i vijeæa nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina mogu od tijela države naroda s kojim dijele obilježja iz stavka 1. ovog èlanka i od pravnih osoba te države primati bez plaæanja carine novine, èasopise, knjige, filmove, videokasete, nosaèe zvuka, u ogranièenom broju primjeraka, koje koriste za svoje potrebe, i mogu ih, bez plaæanja naknade, dijeliti pripadnicima nacionalne manjine.
(3) Udruge pripadnika nacionalnih manjina mogu za pripadnike nacionalnih manjina organizirati gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturnoumjetnièkih grupa, te organizirati druge kulturne i umjetnièke priredbe i izložbe koje pridonose obogaæivanju kulture i identiteta nacionalne manjine. U ovakvim sluèajevima strane osobe koje sudjeluju u provoðenju priredbi i izložbi ne moraju imati radnu dozvolu.
(4) Pripadnici nacionalnih manjina mogu slobodno izražavati svoju vjersku pripadnost i oèitovati svoju vjeru te u skladu s tim pripadati vjerskoj zajednici.
Èlanak 17.
(1) Na temelju zakona i provedbenih propisa kojima se ureðuju djelatnosti javnog priopæavanja, proizvodnje i emitiranja radijskog i televizijskog programa, odgoja i obrazovanja, muzejska, arhivska i knjižnièka djelatnost, te zaštita i oèuvanje kulturnih dobara stvaraju se uvjeti za upoznavanje svih državljana Republike Hrvatske, osobito djece i mladeži kroz sadržaj odgojnog i obrazovnog rada i obvezne i izborne predmete obrazovanja, s poviješæu, kulturom i vjerom nacionalnih manjina.
(2) U cilju ostvarivanja odredbe stavka 1. ovog èlanka poduzimat æe se mjere koje æe pripadnicima nacionalnih manjina olakšati pristup medijima.
Èlanak 18.
(1) Postaje radija i televizije na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju zadaæu promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi i/ili emitirati emisije namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina na jezicima nacionalnih manjina, stvaranje i emitiranje programa kojima se potièe i unaprjeðuje održavanje, razvoj i iskazivanje kulturne, vjerske i druge samobitnosti nacionalnih manjina, oèuvanje i zaštita njihovih kulturnih dobara i tradicije, te stvaranje i emitiranje programa kojima se pripadnici nacionalne manjine na tom prostoru upoznaju s radom i zadaæama njihova vijeæa nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina. Pravne osobe koje obavljaju djelatnost javnog priopæavanja (tisak, radio i televizija) omoguæit æe udrugama pripadnika nacionalnih manjina i institucijama nacionalnih manjina sudjelovanje u stvaranju programa namijenjenog nacionalnim manjinama.
(2) U državnom proraèunu i proraèunima jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave osiguravaju se sredstva za sufinanciranje programa radio i televizijskih postaja u njihovom vlasništvu namijenjenih nacionalnim manjinama, sukladno moguænostima i prema kriterijima koje utvrdi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine, odnosno nadležna tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave na prijedlog vijeæa nacionalnih manjina.
(3) U cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na informiranje putem tiska te radija i televizije na pismu i jeziku nacionalne manjine pripadnici nacionalnih manjina, njihova vijeæa nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati djelatnost javnog priopæavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati radijski i televizijski program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u skladu sa zakonom.
Èlanak 19.
(1) Republika Hrvatska jamèi pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se ureðuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a èime ne mogu biti umanjena steèena prava nacionalnih manjina.
(3) Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamèi se najmanje jedno, a najviše tri zastupnièka mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se ureðuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
(4) Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje èetiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom kojim se ureðuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
Èlanak 20.
(1) Republika Hrvatska jamèi pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost u predstavnièkim tijelima jedinica lokalne samouprave i predstavnièkim tijelima jedinica podruène (regionalne) samouprave.
(2) Ako u predstavnièko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju opæeg biraèkog prava ne bude izabran bar jedan èlan pripadnik neke od nacionalnih manjina koje u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluju s više od 5%, a s manje od 15%, broj èlanova predstavnièkog tijela jedinice lokalne samouprave poveæat æe se za jednog èlana, a izabranim æe se smatrati onaj pripadnik nacionalne manjine koji nije izabran prvi po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se ureðuje izbor èlanova predstavnièkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugaèije odreðeno.
(3) Ako u predstavnièkom tijelu jedinice lokalne samouprave na temelju opæeg biraèkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko èlanova pripadnika nacionalne manjine, koja u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluje s najmanje 15%, koliko osigurava zastupljenost pripadnika te nacionalne manjine srazmjerno njenom udjelu u stanovništvu jedinice lokalne samouprave, broj èlanova predstavnièkog tijela jedinice poveæat æe se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim æe se smatrati oni pripadnici odreðene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se ureðuje izbor èlanova predstavnièkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugaèije odreðeno.
(4) Ako u predstavnièkom tijelu jedinice podruène (regionalne) samouprave na temelju opæeg biraèkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko èlanova pripadnika nacionalne manjine koja u stanovništvu te jedinice sudjeluje s više od 5%, koliko im osigurava zastupljenost srazmjerno njihovom udjelu u stanovništvu jedinice podruène (regionalne) samouprave, broj èlanova predstavnièkog tijela jedinice poveæat æe se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim æe se smatrati oni pripadnici odreðene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se ureðuje izbor èlanova predstavnièkog tijela jedinice podruène (regionalne) samouprave nije drugaèije odreðeno.
(5) Ako se ni primjenom odredbi stavaka 2. i 3. ovoga èlanka ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavnièkom tijelu jedinice lokalne samouprave, odnosno ako se ni primjenom odredbi stavka 4. ovoga èlanka ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavnièkom tijelu jedinice podruène (regionalne) samouprave, u skladu s ovim odredbama, u jedinici samouprave raspisat æe se dopunski izbori.
(6) Kandidiranje i izbor èlanova predstavnièkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice podruène (regionalne) samouprave prema odredbama stavaka 2., 3., 4. i 5. ovoga èlanka ureðuje se zakonom kojim se ureðuje izbor èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave.
(7) Za odreðivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provoðenja odredbi ovoga èlanka mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije svakih izbora službeni rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jednici lokalne samouprave odnosno jedinici podruène (regionalne) samouprave usklaðuju se s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvrðenom popisu biraèa te jedinice.
Èlanak 21.
Jedinice lokalne samouprave i jedinice podruène (regionalne) samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina ne èine veæinu stanovništva mogu svojim statutima odrediti da se u predstavnièko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice podruène (regionalne) samouprave biraju pripadnici nacionalnih manjina ili veæi broj pripadnika nacionalnih manjina nego što proizlazi iz njihovog udjela u ukupnom stanovništvu jedinice.
Èlanak 22.
(1) U jedinici lokalne samouprave i jedinici podruène (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: jedinica samouprave) u kojoj se prema odredbama ovog Ustavnog zakona treba osigurati srazmjerna zastupljenost èlanova njenog predstavnièkog tijela iz reda pripadnika nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost predstavnika nacionalne manjine u njenom izvršnom tijelu.
(2) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona, vodeæi raèuna o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i steèenim pravima.
(3) Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima uprave jedinica samouprave sukladno odredbama posebnog zakona kojim se ureðuje lokalna i podruèna (regionalna) samouprava i sukladno steèenim pravima.
(4) U popunjavanju mjesta iz stavka 2. i 3. ovoga èlanka, prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina.
III. VIJEÆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA U JEDINICAMA SAMOUPRAVE
Èlanak 23.
S ciljem unaprjeðivanja, oèuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu pripadnici nacionalnih manjina biraju, na naèin i pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom, svoje predstavnike radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeæa i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.
Èlanak 24.
(1) U jedinicama samouprave na èijem podruèju pripadnici pojedine nacionalne manjine sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave na èijem podruèju živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama podruène (regionalne) samouprave na èijem podruèju živi više od 500 pripadnika nacionalne manjine, pripadnici svake takove nacionalne manjine mogu izabrati vijeæe nacionalnih manjina.
(2) U vijeæa nacionalnih manjina opæine bira se 10 èlanova, u vijeæa nacionalnih manjina grada bira se 15, a u vijeæe nacionalnih manjina županije bira se 25 èlanova pripadnika nacionalne manjine.
(3) U sluèajevima kada nije ispunjen barem jedan od uvjeta iz stavka 1. ovoga èlanka za izbor vijeæa nacionalnih manjina, a na podruèju jedinice samouprave živi najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine, za podruèje ovakove jedinice samouprave bira se predstavnik nacionalnih manjina.
(4) Kandidate za èlanove vijeæa nacionalnih manjina odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s podruèja opæine, odnosno 30 s podruèja grada i 50 s podruèja županije.
(5) Èlanovi vijeæa nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina biraju se neposredno tajnim glasovanjem za razdoblje od èetiri godine, a na postupak izbora i druga pitanja u svezi s njihovim izborom shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se ureðuje izbor èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne samouprave.
(6) Za odreðivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provoðenja odredbi ovoga èlanka mjerodavan je popis stanovništva korigiran (uveæan ili umanjen) za onaj broj biraèa koji su upisani ili brisani iz popisa biraèa koji se sastavlja radi izbora èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne samouprave.
Èlanak 25.
(1) Vijeæe nacionalne manjine je neprofitna pravna osoba. Svojstvo pravne osobe stjeèe upisom u registar vijeæa nacionalnih manjina kojeg vodi ministarstvo nadležno za poslove opæe uprave.
(2) Za svoje obveze vijeæe nacionalne manjine odgovara svojom cjelokupnom imovinom.
(3) Naziv vijeæa nacionalne manjine mora biti na hrvatskom jeziku i latiniènom pismu, te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja je osnovala vijeæe.
(4) Naziv vijeæa nacionalne manjine mora sadržavati oznaku nacionalne manjine i oznaku podruèja za koje je izabrana.
(5) Ministar nadležan za poslove opæe uprave propisat æe pravilnikom sadržaj registra vijeæa nacionalnih manjina i naèin njegova voðenja, te obrazac zahtjeva za upis u registar vijeæa nacionalnih manjina.
Èlanak 26.
Èlanovi vijeæa nacionalne manjine tajnim glasovanjem biraju predsjednika vijeæa. Vijeæe nacionalne manjine bira i osobu koja æe zamjenjivati predsjednika vijeæa u sluèaju njegove odsutnosti ili sprijeèenosti.
Èlanak 27.
(1) Vijeæe nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan i završni raèun, te statut kojim se ureðuju pitanja od znaèaja za rad vijeæa.
(2) Predsjednik vijeæa nacionalne manjine predstavlja i zastupa vijeæe, saziva sjednice vijeæa i ima prava i obveze odreðene statutom vijeæa.
(3) Statut, program rada, financijski plan i završni raèun vijeæe nacionalne manjine donosi veæinom glasova svih èlanova.
(4) Statut, financijski plan i završni raèun vijeæa nacionalnih manjina objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne ili podruène (regionalne) samouprave za èije je podruèje osnovano.
Èlanak 28.
(1) Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad vijeæa nacionalnih manjina, ukljuèujuæi sredstva za obavljanje administrativnih poslova za njihove potrebe, a mogu osigurati i sredstva za provoðenje odreðenih aktivnosti utvrðenih programom rada vijeæa nacionalne manjine.
(2) Sredstva za ostvarivanje odreðenih programa vijeæa nacionalnih manjina mogu se osigurati i u državnom proraèunu Republike Hrvatske.
Èlanak 29.
(1) Sredstva koja vijeæe nacionalne manjine ostvari od svoje imovine; od donacija, poklona, nasljedstva; ili po drugom osnovu, mogu se koristiti samo za djelatnosti i poslove od znaèaja za nacionalnu manjinu utvrðenih u programu rada vijeæa nacionalne manjine.
(2) Sredstva koja vijeæe nacionalne manjine ostvari iz državnog proraèuna Republike Hrvatske ili proraèuna jedinice samouprave mogu se koristiti iskljuèivo za namjene odreðene proraèunom i zakonom, odnosno odlukom kojima se ureðuje izvršenje proraèuna, odnosno za namjene, kada se radi o sredstvima državnog proraèuna Republike Hrvatske, koje odredi Savjet za nacionalne manjine.
(3) Kada vijeæe nacionalne manjine nabavlja robe ili usluge ili izvodi radove sredstvima iz stavka 2. ovoga èlanka može ih koristiti samo pod uvjetima i na naèin propisan Zakonom o javnoj nabavi.
Èlanak 30.
(1) Èlanovi vijeæa nacionalne manjine svoje dužnosti obavljaju, u pravilu, na dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara.
(2) Èlanovi vijeæa nacionalne manjine iz sredstava vijeæa mogu primati samo naknadu troškova koje su imali u obavljanju poslova za vijeæe i nagradu, za mjeseèno ili neko drugo razdoblje ako to odobri i do visine koju odobri ministar nadležan za opæu upravu.
Èlanak 31.
(1) Vijeæa nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo:
– predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeðivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom podruèju, ukljuèujuæi davanje prijedloga opæih akata kojima se ureðuju pitanja od znaèaja za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose;
– isticati kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave;
– biti obaviješteni o svakom pitanju o kome æe raspravljati radna tijela predstavnièkog tijela jedinice samouprave, a tièe se položaja nacionalne manjine;
– davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.
(2) Tijela jedinica samouprave svojim opæim aktima uredit æe naèin, rokove i postupak ostvarivanja prava utvrðenih u stavku 1. ovoga èlanka.
Èlanak 32.
(1) Poglavarstvo jedinice samouprave dužno je u pripremi prijedloga opæih akata od vijeæa nacionalnih manjina osnovanih za njeno podruèje zatražiti mišljenje i prijedloge o odredbama kojima se ureðuju prava i slobode nacionalnih manjina.
(2) Ako vijeæe nacionalne manjine smatra da je opæi akt jedinice samouprave ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se ureðuju prava i slobode nacionalnih manjina, dužna je o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za opæu upravu. Obavijest o tome uputit æe i poglavarstvu jedinice samouprave i Savjetu za nacionalne manjine.
(3) Ministarstvo nadležno za opæu upravu, ako ocijeni da je opæi akt iz stavka 2. ovoga èlanka ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se ureðuju prava i slobode nacionalnih manjina, obustavit æe, u roku od osam dana, njegovu primjenu.
(4) Odluka o obustavi od primjene dostavlja se bez odgaðanja opæinskom naèelniku, gradonaèelniku, odnosno županu, predsjedniku predstavnièkog tijela koje je opæi akt donijelo, a obavijest o donošenju odluke dostavlja Savjetu za nacionalne manjine i vijeæu nacionalne manjine na temelju èije je obavijesti odluka donijeta.
(5) Ministarstvo nadležno za opæu upravu proslijeðuje Vladi Republike Hrvatske odluku o obustavi od primjene opæeg akta s prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i o tome obavještava jedinicu samouprave.
(6) Obustava od primjene opæeg akta prestaje ako Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak iz stavka 5. ovoga èlanka u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke iz stavka 5. ovoga èlanka.
Èlanak 33.
(1) Dva ili više vijeæa nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici lokalne samouprave, dva ili više vijeæa nacionalnih manjina osnovanih u razlièitim jedinicama lokalne samouprave, dva ili više vijeæa nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici podruène (regionalne) samouprave te dva ili više vijeæa nacionalnih manjina osnovanih u razlièitim jedinicama podruène (regionalne) samouprave mogu radi usklaðivanja ili unaprjeðivanja zajednièkih interesa osnovati koordinacije vijeæa nacionalnih manjina.
(2) Vijeæa nacionalnih manjina kroz koordinaciju vijeæa nacionalnih manjina usaglašavaju stavove o pitanjima iz svog djelokruga.
(3) Vijeæa nacionalnih manjina mogu koordinaciju vijeæa nacionalnih manjina ovlastiti da poduzima u njihovo ime pojedine mjere iz èlanka 31. ovoga Ustavnog zakona.
(4) Smatra se da su vijeæa nacionalnih manjina jedinica podruène (regionalne) samouprave osnovale koordinaciju vijeæa nacionalnih manjina za podruèje Republike Hrvatske kada je sporazumu o osnivanju ove koordinacije pristupilo više od polovine vijeæa nacionalnih manjina podruène (regionalne) samouprave.
(5) Koordinacija vijeæa nacionalnih manjina koju su vijeæa nacionalnih manjina jedinica podruène (regionalne) samouprave osnovale za podruèja Republike Hrvatske može donositi odluke o znamenju i simbolima nacionalnih manjina i naèin obilježavanja praznika nacionalnih manjina uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine.
Èlanak 34.
(1) Predstavnik nacionalne manjine svoje poslove obavlja pod nazivom koji mora biti na hrvatskom jeziku i latiniènom pismu te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja ga je izabrala i koji sadrži oznaku podruèja za koje je izabran.
(2) Predstavnik nacionalne manjine otvara raèun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava na podruèju jedinice lokalne samouprave za koju je izabran, za financijski plan korištenja tih sredstava i završni raèun tih sredstava. Financijski plan i završni raèun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave za èije podruèje je izabran manjinski predstavnik.
(3) Na predstavnika nacionalne manjine te njegove ovlasti i obveze odgovarajuæe se primjenjuju odredbe èlanaka 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Ustavnog zakona.
IV. SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE
Èlanak 35.
(1) Osniva se Savjet za nacionalne manjine, radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja ureðivanja i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina. U tom cilju Savjet suraðuje s nadležnim državnim tijelima i tijelima jedinica samouprave, vijeæima nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i slobode.
(2) Savjet za nacionalne manjine ima pravo:
– predlagati tijelima državne vlasti da rasprave pojedina pitanja od znaèenja za nacionalnu manjinu, a osobito provoðenje ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su ureðena manjinska prava i slobode;
– predlagati tijelima državne vlasti mjere za unaprjeðivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom podruèju;
– davati mišljenja i prijedloge o programima javnih radio postaja i javne televizije namijenjenih nacionalnim manjinama, te o tretiranju manjinskih pitanja u programima javnih radio postaja i javne televizije i drugim sredstvima priopæavanja;
– predlagati poduzimanje gospodarskih, socijalnih i drugih mjera na podruèjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenim pripadnicima nacionalnih manjina kako bi se oèuvalo njihovo postojanje na tim podruèjima,
– tražiti i dobiti od tijela državne vlasti i tijela lokalne i podruène (regionalne) samouprave podatke i izvješæa potrebna za razmatranje pitanja iz svoga djelokruga;
– pozivati i tražiti nazoènost predstavnika tijela državne vlasti i tijela lokalne i podruène (regionalne) samouprave, u èiju nadležnost spadaju pitanja iz djelokruga Savjeta utvrðena ovim Ustavnim zakonom i statutom Savjeta.
(3) Savjet za nacionalne manjine suraðuje u pitanjima od interesa za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj s nadležnim tijelima meðunarodnih organizacija i institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i s nadležnim tijelima matiènih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(4) Savjet za nacionalne manjine rasporeðuje sredstva koja se u državnom proraèunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Korisnici sredstava podnose Savjetu godišnja izvješæa o trošenju sredstava koja su im doznaèena iz državnog proraèuna, o èemu Savjet izvješæuje Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.
(5) Ako u roku od 90 dana od donošenja državnoga proraèuna, Savjet za nacionalne manjine ne donese odluku o rasporedu sredstava iz stavka 4. ovoga èlanka, odluku o tome donosi Vlada Republike Hrvatske.
Èlanak 36.
(1) Èlanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada Republike Hrvatske na vrijeme od èetiri godine i to:
– sedam èlanova pripadnika nacionalnih manjina iz reda osoba koje predlože vijeæa nacionalnih manjina,
– pet èlanova pripadnika nacionalnih manjina iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, struènih, vjerskih djelatnika iz reda osoba koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i graðani pripadnici nacionalnih manjina.
(2) Èlanovi Savjeta za nacionalne manjine su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
(3) Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koje imenuje Vlada Republike Hrvatske iz redova èlanova Savjeta. Jedan od njih obavezno je èlan Savjeta iz redova nacionalne manjine koja u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%.
(4) Prilikom imenovanja èlanova Savjeta za nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske vodit æe raèuna o udjelu pripadnika pojedinih nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, kao i o tome da sastav Savjeta odražava njihovu samobitnost i osobitost, te povijesne vrijednosti, etnièku, kulturnu i svaku drugu raznolikost.
(5) Predsjednik i potpredsjednici Savjeta za nacionalne manjine svoju dužnost obavljaju profesionalno, a predsjednik Savjeta je i predstojnik struène službe Savjeta.
(6) Za obavljanje struènih i administrativnih poslova za Savjet za nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske osnovat æe struènu službu Savjeta i odrediti okvirni broj njenih službenika i namještenika.
(7) Savjet za nacionalne manjine ima statut koji donosi uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Statutom se pobliže ureðuje djelokrug i organizacija rada Savjeta.
(8) Savjet za nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan, završni raèun i odluke o rasporeðivanju sredstava koja se u državnom proraèunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.
(9) Savjet za nacionalne manjine æe donijeti pravilnik o unutarnjem redu struène službe Savjeta na prijedlog predsjednika Savjeta.
(10) Savjet za nacionalne manjine odluèuje veæinom svih èlanova.
(11) Program rada Savjeta za nacionalne manjine, financijski plan i završni raèun sredstava Savjeta za nacionalne manjine, te akti kojima Savjet za nacionalne manjine rasporeðuje sredstva koja se u državnom proraèunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, objavljuju se u »Narodnim novinama«.
V. NADZOR
Èlanak 37.
(1) Ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina zajamèenih Ustavom, ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima nadziru tijela državne uprave u pitanjima iz svog djelokruga.
(2) Vlada Republike Hrvatske usklaðuje rad tijela državne uprave u primjeni ovog Ustavnog zakona i posebnih zakona koji ureðuju pitanja od znaèenja za nacionalne manjine.
(3) Najmanje jednom godišnje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru izvješæe o provoðenju ovoga Ustavnog zakona i o utrošku sredstava koja se u državnom proraèunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, a Savjet za nacionalne manjine Hrvatskom saboru odnosno njegovom radnom tijelu u èijem je djelokrugu ostvarivanje prava nacionalnih manjina podnosi polugodišnje izvješæe o pitanjima koja su u djelokrugu Savjeta te kvartalno izvješæe o utrošku sredstava koja su u državnom proraèunu osigurana za potrebe nacionalnih manjina.
Èlanak 38.
(1) Vijeæa nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina u jedinici samouprave mogu zatražiti od nadležnog tijela državne uprave da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su ureðena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela jedinica samouprave u kojima su osnovane i da poduzmu mjere za zakonito postupanje tih tijela, o èemu obavještava Savjet za nacionalne manjine koji je dužan o svom stajalištu izvijestiti vijeæa nacionalnih manjina odnosno predstavnika nacionalnih manjina.
(2) Savjet za nacionalne manjine može zatražiti od Vlade Republike Hrvatske da provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su ureðena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela državne uprave i da poduzme mjere za zakonito postupanje tih tijela.
(3) Vijeæa nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine imaju pravo, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ako po vlastitoj ocjeni ili povodom inicijative pripadnika nacionalne manjine smatraju da su povrijeðena prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Èlanak 39.
(1) Odredba èlanka 19. ovoga Ustavnog zakona primjenjivat æe se od dana stupanja na snagu zakona kojim æe sukladno ovoj odredbi biti ureðen izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
(2) Predstavnièka tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave kojima je mandat u tijeku, a u kojima nije ostvareno pravo na zastupljenost predstavnika manjina sukladno odredbama èlanka 20. ovoga Ustavnog zakona, popunit æe se odgovarajuæim brojem èlanova pripadnika nacionalnih manjina u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.
Èlanak 40.
Ništa se u ovome Ustavnom zakonu neæe tumaèiti kao da ukljuèuje bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje èina suprotnih temeljnim naèelima meðunarodnog prava, te posebice suverenosti, jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti Republike Hrvatske.
Èlanak 41.
Ovim se Ustavnim zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava nacionalnih manjina utvrðena meðunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske èine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Èlanak 42.
(1) Vlada Republike Hrvatske imenovat æe èlanove Savjeta za nacionalne manjine te predsjednika i potpredsjednike Savjeta najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.
(2) Ako do isteka roka iz stavka 1. ovoga èlanka ne budu osnovana vijeæa nacionalnih manjina ili ako ta vijeæa ne predlože Vladi Republike Hrvatske kandidate za èlanove Savjeta za nacionalne manjine, Savjet za nacionalne manjine èinit æe èlanovi imenovani prema odredbi èlanka 36. stavka 1. podstavka drugog i èlanovi odreðeni prema odredbi èlanka 36. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona.
(3) Do osnivanja Struène službe Savjeta za nacionalne manjine struène i administrativne poslove za Savjet za nacionalne manjine obavljat æe Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.
Èlanak 43.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti odredba èlanka 4. stavka 1. toèke 1. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (»Narodne novine«, br. 51/00.).
(2) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje se primjenjivati odredba èlanka 9. Zakona o izboru èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, br. 33/01.) u dijelu u kojem propisuje izbor èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica podruène (regionalne) samouprave iz reda pripadnika nacionalnih manjina i prestaje važiti odredba èlanka 61. Zakona o izboru èlanova predstavnièkih tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave.
Èlanak 44.
Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaje važiti Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 65/91., 27/92., 34/92. – proèišæeni tekst, 51/00. i 105/00. – proèišæeni tekst).
Èlanak 45.
Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
016– 01/02– 01/01
Zagreb, 13. prosinca 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomèiæ, v. r.