Narodne novine
GODIŠTE 2000. BROJ 105, ZAGREB, 24.10.2000
ISSN 0027-7932
ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO ZASTUPNIÈKOG DOMA HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
2072
Na temelju èlanka 17. Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.), Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 31. svibnja 2000. godine utvrdio je proèišæeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj.
Proèišæeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj obuhvaæa Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 65/91.) te njegove izmjene i dopune objavljene u »Narodnim novinama«, br. 27/92., 34/92. – proèišæeni tekst i 51/00. u kojima je naznaèeno vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa: 016-02/91-01/02
Zagreb, 31. svibnja 2000.
Predsjednica
Odbora za zakonodavstvo
Zastupnièkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Ingrid Antièeviæ Marinoviæ, dipl. iur., v. r.
Hrvatski državni sabor, temeljem èlanka 3., 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske u želji:
da zaštiti i osigura ostvarivanje prava èovjeka i nacionalnih prava na najvišoj razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene meðunarodne zajednice,
da omoguæi graðanima manje brojnih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina odnosno graðanima iste vjerske, rasne ili jeziène pripadnosti slobodno razvijanje njihovih posebnosti u okviru veæinske zajednice graðana ili veæinskih zajednica bez zloupotreba bilo od veæine bilo od manjine,
u skladu sa željom da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska èlanica obitelji europskih i svjetskih država, u kojoj se njezini graðani u uživanju njihovih graðanskih, politièkih i drugih prava neæe dijeliti po osnovi nacionalnosti, jeziku, vjeri, naslijeðenim ili prirodno uzrokovanim ljudskim obilježjima,
imajuæi na umu napore u meðunarodnoj zajednici, posebice Europske zajednice i Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu radi rješenja otvorenih pitanja nastalih raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih država na njezinu prostoru, odluèio je donijeti
USTAVNI ZAKON O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O PRAVIMA ETNIÈKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ
(proèišæeni tekst)
I. TEMELJNE ODREDBE
Èlanak 1.
Republika Hrvatska u skladu sa:
– Ustavom Republike Hrvatske,
– naèelima Povelje Ujedinjenih naroda,
– Opæom deklaracijom o pravima èovjeka, Meðunarodnim paktom o graðanskim i politièkim pravima, Meðunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,
– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava èovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,
– Konvencijom Vijeæa Europe za zaštitu prava èovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,
– Meðunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o spreèavanju i kažnjavanju zloèina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,
– Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeæa Europe,
obvezuje se na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda èovjeka i graðanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i meðunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.
II. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
Èlanak 2.
Republika Hrvatska priznaje i štiti ljudska prava i slobode, a posebice:
a) pravo na život (èlanak 21. Ustava Republike Hrvatske);
b) pravo da osobe ne budu izvrgnute muèenju ili nehumanom ili ponižavajuæem postupku (èlanak 23. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
c) pravo da osobe ne budu izvrgnute ropstvu ili prisilnom radu (èlanak 23. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske);
d) pravo na slobodu i osobnu nepovredivost (èlanak 22. Ustava Republike Hrvatske);
e) pravo na pravièno i javno saslušanje sa strane nepristranog suda i pravnoj odreðenosti kažnjivih djela i kazni (èlanak 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske);
f) pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, doma i pisama (èlanak 35. i 37. Ustava Republike Hrvatske);
g) slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti (èlanak 38. i 40. Ustava Republike Hrvatske);
h) pravo na slobodu izražavanja (èlanak 38. Ustava Republike Hrvatske);
i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja (èlanak 42. i 43. Ustava Republike Hrvatske);
j) pravo na rad i slobodu rada (èlanak 54. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
k) pravo na sklapanje braka i stvaranje obitelji (èlanak 62. Ustava Republike Hrvatske);
l) pravo na djelotvoran pravni lijek odreðen zakonom i dostupan svim osobama èija su ljudska prava prekršena (èlanak 18. Ustava Republike Hrvatske) i
lj) sva ostala prava predviðena u meðunarodnim instrumentima i èlankom 1. ovoga zakona, ovisno jedino o iznimkama i ogranièenjima izloženim u tim instrumentima, te bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijedi, politièkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeðenom roðenjem ili po nekoj drugoj osnovi (èlanak 14. i 17. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).
Èlanak 3.
Republika Hrvatska štiti ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Austrijanaca, Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Èeha, Maðara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Srba, Talijana, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, Židova i drugih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina i potièe njihov svestrani razvoj.
Èlanak 4.
Republika Hrvatska pomaže razvoj odnosa izmeðu etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina sa narodom u njihovoj matiènoj državi radi unapreðivanja njihova nacionalnog, kulturnog i jeziènog razvoja.
Etnièke i nacionalne zajednice ili manjine imaju pravo na samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja svojih nacionalnih i drugih interesa u skladu s Ustavom i ovim zakonom.
III. KULTURNA AUTONOMIJA I DRUGA PRAVA ETNIÈKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA
Èlanak 5.
Etnièke i nacionalne zajednice ili manjine u Republici Hrvatskoj imaju pravo na kulturnu autonomiju (èlanak 15. Ustava Republike Hrvatske).
Èlanak 6.
Republika Hrvatska obvezuje se da æe pripadnicima svih etnièkih i nacionalih zajednica ili manjina osigurati:
a) puno poštivanje naèela nediskriminacije kako je predviðeno meðunarodnim instrumentima iz èlanka 1. ovoga zakona;
b) pravo zaštite od svake djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti njihov opstanak;
c) pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno korištenje jezika i pisma te obrazovanje;
d) zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima kao npr. uživanje politièkih i ekonomskih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na polju obrazovanja i opæenito kulturnih pitanja;
e) pravo odluèivanja kojoj etnièkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini graðanin ili graðanka žele pripadati, te uživanje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinaèno, bilo u udruženju s drugim osobama. To se pravo posebice odnosi na sluèajeve braka izmeðu osoba koje pripadaju razlièitim etnièkim i nacionalnim zajednicama ili manjinama, bez štete za osobe u pitanju.
Naèela iz stavka 1. ovoga èlanka primjenjuju se takoðer u korist Hrvata u opæinama gdje oni ne èine brojèanu veæinu u odnosu na jednu ili više drugih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Èlanak 7.
Pripadnici svih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotrebljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo.
U opæinama u kojima pripadnici etnièke i nacionalne zajednice ili manjine èine veæinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi æe biti uz hrvatski jezik i latinièno pismo i jezik i pismo te etnièke i nacionalne zajednice ili manjine.
Èlanak 8.
Jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeæi raèuna o broju pripadnika i interesima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Èlanak 9.
Slobodan je posjed i uporaba znamenja i simbola etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Kod službene uporabe znamenja i simbola etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina obvezatno se uz njih istièu odgovarajuæa znamenja i simboli Republike Hrvatske.
Ako se izvodi himna ili sveèana pjesma etnièke i nacionalne zajednice ili manjine, obvezatno se prije izvodi himna Republike Hrvatske.
Statutom jedinice lokalne samouprave može se propisati naèin korištenja nacionalne zastave i simbola etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Èlanak 10.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno organizirati informativnu i izdavaèku djelatnost na vlastitome jeziku i pismu.
Republika Hrvatska i tijela lokalne samouprave financijski pomažu ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga èlanka sukladno svojim moguænostima.
Èlanak 11.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno osnivati kulturna i druga društva radi oèuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta. Ta društva su autonomna, a Republika i tijela lokalne samouprave financijski pomažu njihov rad prema svojim moguænostima.
Èlanak 12.
Republika Hrvatska štiti spomenièko blago i cjelokupnu kulturnu baštinu etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Odgoj i obrazovanje
Èlanak 13.
Odgoj i obrazovanje pripadnika etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj obavlja se u djeèjim vrtiæima i školama na njihovom jeziku i pismu, prema posebnim programima u kojima je primjereno sadržana njihova povijest, kultura i znanost, ukoliko to žele.
Odgoj i obrazovanje iz stavka 1. ovoga èlanka u dijelu koji nije u svezi s nacionalnom pripadnošæu polaznika provodi se u opsegu i sadržaju propisanom po nadležnom tijelu Republike Hrvatske za podruèje školstva.
Školski program èije izuèavanje predstavlja svezu s nacionalnom pripadnošæu polaznika utvrðuje tijelo iz stavka 2. ovoga èlanka na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za meðunacionalne odnose.
Èlanak 14.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave u kojima etnièke i nacionalne zajednice ili manjine èine relativnu veæinu stanovništva, ako to dopušta broj polaznika, ustanovit æe se zasebna školska ustanova ili zasebna školska odjeljenja s nastavom na jeziku i pismu te etnièke i nacionalne zajednice ili manjine, ukoliko to žele.
U sluèaju da se ne mogu, zbog malog broja polaznika, formirati škole ili odjeljenja po kriterijima iz stavka 1. ovoga èlanka, organizirat æe se u okviru zasebnog školskog odjeljenja nastava predmeta èiji je program u svezi s nacionalnom pripadnošæu polaznika (jezik i književnost, povijest i dr.) koju æe održavati uèitelji i profesori iste nacionalne pripadnosti kao i polaznici ako to žele roditelji polaznika.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave iz kojih je u drugom svjetskom ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovništvo ostalih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina bilo protjerano u matiène zemlje ili se vodila politika iseljavanja u matiène zemlje, može se uvesti u školsku nastavu fakultativno uèenje stranog jezika, od IV. razreda osnovnog do kraja srednjoškolskog obrazovanja, kao strani jezik, jezik te etnièke i nacionalne zajednice ili manjine, neovisno na postotak koji te etnièke i nacionalne zajednice ili manjine imaju u stanovništvu na tom podruèju.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave, u cilju zaštite kolektivnih prava autohtonih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina, poduzimat æe se mjere posebne zaštite u sudjelovanju u javnim poslovima, obrazovanju, kulturi, duhovnom i vjerskom životu te pristupu javnim medijima bez obzira na njihov udjel u ukupnom stanovništvu.
Mjere iz stavka 4. ovog èlanka poduzimat æe se sve do ponovne uspostave sustava vlastitih organizacija radi njegovanja i unapreðivanja nacionalnih posebnosti, kulture i odgojno-obrazovnih institucija manjinskih zajednica u prijašnjem opsegu.
Èlanak 15.
Republika Hrvatska osigurava financijska sredstva uz sredstva opæine u potrebnom obujmu radi ostvarenja programa utvrðenih u èlanku 14. ovoga zakona.
Èlanak 16.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu osnivati privatne vrtiæe, škole i druga uèilišta.
IV. PROPORCIONALNO SUDJELOVANJE U PREDSTAVNIÈKIM I DRUGIM TIJELIMA
Èlanak 17.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje sudjeluju u stanovništvu Republike Hrvatske s više od 8% imaju pravo na zastupljenost razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu u Hrvatskom državnom saboru i Vladi Republike Hrvatske te tijelima vrhovne sudbene vlasti.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina èiji je udio u stanovništvu Republike Hrvatske manji od 8% imaju pravo izabrati najmanje pet a najviše sedam zastupnika u Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora, u skladu sa Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor.
Zastupnici iz stavka 2. ovoga èlanka predstavnici su svih etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji su ih izabrali i dužni su štititi njihove interese.
Naèin izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka uredit æe se zakonom i drugim propisima kojima se ureðuju izbori u Republici Hrvatskoj.
Zastupljenost etnièke i nacionalne zajednice ili manjine iz stavka 1. ovoga èlanka u drugim tijelima državne vlasti Republike Hrvatske osigurava se zakonom o ustrojstvu državne vlasti.
Èlanak 18.
Pripadnici etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima lokalne samouprave razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu odreðene jedinice lokalne samouprave.
Pravo iz stavka 1. ovog èlanka osigurava se zakonom kojim se ureðuje lokalna samouprava i statutom jedinice lokalne samouprave.
Èlanak 19.
U svrhu provedbe odredaba ovoga zakona o pravu etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina na kulturu, obrazovanje, pristup javnim medijima i ostvarivanje njihovog razmjernog udjela u javnim službama i drugim institucijama u ovim podruèjima, Vlada Republike Hrvatske ima Ured za meðunacionalne odnose.
Za podruèje jedne ili više opæina u kojima broj pripadnika etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina i njihov interes to zahtijeva, Vlada Republike Hrvatske osnovat æe podruèni ured za meðunacionalne odnose.
V. MEÐUNARODNI NADZOR I SURADNJA
Èlanak 20.
Republika Hrvatska suraðivat æe i savjetovati se, izravno ili putem mješovitih odbora, sa vladama i institucijama zainteresiranih država radi što potpunijeg ostvarivanja prava èovjeka i prava etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
VI. KAŽNJIVE RADNJE
Èlanak 21.
Zabranjeno je i kažnjivo po kaznenom zakonu Republike Hrvatske svako djelovanje, poticanje, organiziranje ili pomaganje djelatnosti koje bi mogle ugroziti opstanak neke etnièke i nacionalne zajednice ili manjine, izazvati nacionalnu mržnju, dovesti do diskriminacije ili stavljanja u neravnopravan položaj.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Èlanak 22.
Kada su ovim Ustavnim zakonom opæe zakonodavstvo i ovlasti predviðeni ili se primjenjuju na podruèjima koje on ureðuje, ne smiju se primjenjivati na naèin koji bi narušavao osnovni sadržaj ljudskih prava i sloboda i prava nacionalnih ili etnièkih zajednica ili manjina koja su zaštiæena ovim Ustavnim zakonom.
Èlanak 23.
U skladu sa èlankom 134. Ustava Republike Hrvatske i ovim zakonom, ne mijenja se niti ukida ni jedno od prava koje je Republika Hrvatska neposredno ili kao pravni sljednik bivše SFRJ preuzela ili æe preuzeti meðunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i dr.) niti ogranièuje njihovo ostvarivanje.
Èlanak 24.
Uz priuzdržaj naèela kodificiranih èlancima 34. – 38. Beèke konvencije o pravu ugovora iz 1949. godine, odredbe ovog Ustavnog zakona primjenjivat æe se i tumaèiti u skladu sa sporazumima koji su sklopljeni s Organizacijom ujedinjih naroda.
Èlanak 25.
Odredba èlanka 17. stavka 1., dio odredbe stavka 4., koja se odnosi na naèin izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1., te odredbe stavka 5., primjenjivat æe se od objave rezultata sljedeæeg popisa stanovništva Republike Hrvatske, raèunajuæi od dana stupanja na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.).
Èlanak 26.
Ništa u ovom Ustavnom zakonu neæe se tumaèiti kao da implicira bilo kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje èina suprotnih temeljnim naèelima meðunarodnog prava, te posebice suverene jednakosti, teritorijalne cjelovitosti i politièke nezavisnosti država.
Èlanak 27.
Stupanjem na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00) prestaje važiti Ustavni zakon o privremenom neprimjenjivanju pojedinih odredbi Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 68/95.).
Èlanak 28.
Stupanjem na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnièkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.) prestaje važiti odredba èlanka 68. stavka 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, br. 90/92., 94/93., 117/93., 5/97. i 128/99.).