Ustav Republike Hrvatske (proèišæeni tekst), 2001. IV. 25.

Proèišæeni tekst Ustava Republike Hrvatske obuhvaæa Ustav Republike Hrvatske (»Narodne novine« br. 56/90, 135/97, 8/98 –proèišæeni tekst, 113/2000,124/2000 – proèišæeni tekst) te Promjenu Ustava Republike Hrvatske objavljenu u »Narodnim novinama« broj 28/2001. u kojima je naznaèeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajuæi tisuæljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrðenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u razlièitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se oèitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeæu;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeæu;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeæu;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatiènoj sankciji iz godine 1712.;

– u zakljuècima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašæu, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o ureðenju odnosa izmeðu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatièke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u èinjenici da odluku Narodnoga vijeæa Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašistièkog vijeæa narodnog osloboðenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalistièke Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunistièkog sustava i promjena meðunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraðenom voljom potvrdio svoju tisuægodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odluènost i spremnost za uspostavu i oèuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeæi od iznesenih povijesnih èinjenica, te opæeprihvaæenih naèela u suvremenu svijetu i neotuðivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodreðenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, ukljuèujuæi i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost meðunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Èeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamèi ravnopravnost s graðanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujuæi, na slobodnim izborima odluèno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih graðana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava èovjeka i državljanina, te promièe njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

II. TEMELJNE ODREDBE

Èlanak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluèivanjem.

Èlanak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuðiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim podruèjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zraènim prostorom iznad tih podruèja.

Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s meðunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim podruèjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga podruèja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odluèuje:

- o ureðivanju gospodarskih, pravnih i politièkih odnosa u Republici Hrvatskoj;

– o oèuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;

– o udruživanju u saveze s drugim državama.

Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajuæi suvereno pravo da sama odluèuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

Èlanak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava èovjeka, nepovredivost vlasništva, oèuvanje prirode i èovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranaèki sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumaèenje Ustava.

Èlanak 4.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na naèelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ogranièena je Ustavom zajamèenim pravom na lokalnu i podruènu (regionalnu) samoupravu.

Naèelo diobe vlasti ukljuèuje oblike meðusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

Èlanak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Èlanak 6.

Osnivanje politièkih stranaka je slobodno.

Unutarnje ustrojstvo politièkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naèelima.

Stranke moraju javno polagati raèun o porijeklu svojih sredstava i imovine.

Protuustavne su politièke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odluèuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

Zakonom se ureðuje položaj i financiranje politièkih stranaka.

Èlanak 7.

Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.

Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeæi njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora.

Oružane snage mogu prijeæi granice Republike Hrvatske u sklopu vježbi u okviru meðunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju meðunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoæi i bez prethodne odluke Hrvatskoga sabora.

Èlanak 8.

Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.

Èlanak 9.

Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ureðuje se zakonom.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izruèen drugoj državi.

Èlanak 10.

Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promièe njihove veze s domovinom.

Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamèi se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.

Èlanak 11.

Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb èija je osnovica 25 naizmjeniènih crvenih i bijelih (srebrenih) polja.

Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

Himna je Republike Hrvatske »Lijepa naša domovino«.

Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja ureðuje se zakonom.

Èlanak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinièno pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinièno pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te æirilièno ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Èlanak 13.

Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.

Zakonom se ureðuje položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.

III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. ZajedniÈke odredbe

Èlanak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politièkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roðenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Èlanak 15.

U Republici Hrvatskoj jamèi se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina ureðuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

Zakonom se može, pored opæega biraèkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamèi se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Èlanak 16.

Slobode i prava mogu se ogranièiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ogranièenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ogranièenjem u svakom pojedinom sluèaju.

Èlanak 17.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamèena Ustavom mogu se ogranièiti. O tome odluèuje Hrvatski sabor dvotreæinskom veæinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ogranièenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u sluèaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ogranièiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani muèenja, surovog ili ponižavajuæeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj odreðenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

Èlanak 18.

Jamèi se pravo na žalbu protiv pojedinaènih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno iskljuèeno u sluèajevima odreðenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

Èlanak 19.

Pojedinaèni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Zajamèuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinaènih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Èlanak 20.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

2. Osobne i politiÈke slobode i prava

Èlanak 21.

Svako ljudsko biæe ima pravo na život.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

Èlanak 22.

Èovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ogranièiti sloboda, osim kada je to odreðeno zakonom, o èemu odluèuje sud.

Èlanak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lijeènièkim ili znanstvenim pokusima.

Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.

Èlanak 24.

Nitko ne može biti uhiæen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti proèitan i uruèen uhiæeniku prilikom oduzimanja slobode.

Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je poèinila teško kazneno djelo odreðeno zakonom. Uhiæena osoba mora odmah na naèin njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhiæenja, te o svojim pravima utvrðenima zakonom.

Svaka se osoba koja je uhiæena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji æe bez odgode odluèiti o zakonitosti lišenja slobode.

Èlanak 25.

Sa svakim se uhiæenikom i osuðenikom mora postupati èovjeèno i poštivati njegovo dostojanstvo.

Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraæem roku, odreðenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku osloboðen ili osuðen.

Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.

Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuðen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

Èlanak 26.

Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Èlanak 27.

Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoæ, u skladu sa zakonom.

Èlanak 28.

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoænom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Èlanak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravièno i u razumnom roku odluèi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U sluèaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjièenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

– da u najkraæem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,

– da ima odgovarajuæe vrijeme i moguænost za pripremu obrane,

– na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,

– da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,

– da mu se sudi u njegovoj nazoènosti, ukoliko je dostupan sudu,

– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazoènost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

– na besplatnu pomoæ tumaèa ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Osumnjièenik, okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna krivnju.

Dokazi pribavljeni na nezakonit naèin ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

Èlanak 30.

Kaznena osuda za teška i osobito neèasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak steèenih ili zabranu stjecanja na odreðeno vrijeme nekih prava na obavljanje odreðenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Èlanak 31.

Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je poèinjeno nije bilo utvrðeno zakonom ili meðunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreæi kazna koja nije bila odreðena zakonom. Ako zakon nakon poèinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit æe se takva kazna.

Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je veæ pravomoæno osloboðen ili osuðen u skladu sa zakonom.

Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i meðunarodnim ugovorom, mogu propisati sluèajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga èlanka.

Èlanak 32.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.

Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ogranièiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.

Èlanak 33.

Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utoèište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitièke zloèine i djelatnosti opreène temeljnim naèelima meðunarodnog prava.

Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni izruèen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s meðunarodnim ugovorom i zakonom.

Èlanak 34.

Dom je nepovrediv.

Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.

Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoèni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.

U skladu s uvjetima što ih predviða zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana uæi u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazoènosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhiæenju ili radi hvatanja poèinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu veæeg opsega.

Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poèinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazoènosti svjedoka.

Èlanak 35.

Svakom se jamèi štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i èasti.

Èlanak 36.

Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika opæenja zajamèena je i nepovrediva.

Samo se zakonom mogu propisati ogranièenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

Èlanak 37.

Svakom se jamèi sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obraðivati i koristiti samo uz uvjete odreðene zakonom.

Zakonom se ureðuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatièkih sustava u državi.

Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrðenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

Èlanak 38.

Jamèi se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaæa osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopæavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopæavanja.

Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamèi se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješæu povrijeðeno Ustavom i zakonom utvrðeno pravo.

Èlanak 39.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Èlanak 40.

Jamèi se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oèitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Èlanak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, uèilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoæ države.

Èlanak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

Èlanak 43.

Svakom se jamèi pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politièka, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, ukljuèivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.

Pravo slobodnog udruživanja ogranièeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Èlanak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Èlanak 45.

Hrvatski državljani imaju opæe i jednako biraèko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biraèko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.

U izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje biraèkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi naèin odreðen zakonom.

Èlanak 46.

Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

Èlanak 47.

Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnièkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti odreðene zakonom.

3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava

Èlanak 48.

Jamèi se pravo vlasništva.

Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasnièkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi opæem dobru.

Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete odreðene zakonom.

Jamèi se pravo nasljeðivanja.

Èlanak 49.

Poduzetnièka i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja odreðenog zakonom.

Država potièe gospodarski napredak i socijalno blagostanje graðana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

Prava steèena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaèu jamèi se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Èlanak 50.

Zakonom je moguæe u interesu Republike Hrvatske ogranièiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

Poduzetnièka se sloboda i vlasnièka prava mogu iznimno oganièiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Èlanak 51.

Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim moguænostima.

Porezni se sustav temelji na naèelima jednakosti i pravednosti.

Èlanak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zraèni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog znaèenja, za koje je zakonom odreðeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se odreðuje naèin na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranièenja kojima su podvrgnuti.

Èlanak 53.

Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.

Položaj, prava i dužnosti Hrvatske narodne banke ureðuju se zakonom.

Hrvatska narodna banka u svom je radu samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru.

Èlanak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Èlanak 55.

Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Najduže radno vrijeme odreðuje se zakonom.

Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaæeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreæi.

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odluèivanju u poduzeæu.

Èlanak 56.

Pravo zaposlenih i èlanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureðuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.

Prava u svezi s poroðajem, materinstvom i njegom djece ureðuju se zakonom.

Èlanak 57.

Slabim, nemoænima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoæ za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Posebnu skrb država posveæuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu ukljuèivanju u društveni život.

Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoæi iz inozemstva.

Èlanak 58.

Svakom se jamèi pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Èlanak 59.

Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u meðunarodne sindikalne organizacije.

U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ogranièiti sindikalno organiziranje.

Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Èlanak 60.

Jamèi se pravo na štrajk.

U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama odreðenima zakonom može se ogranièiti pravo na štrajk.

Èlanak 61.

Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Brak i pravni odnosi u braku, izvanbraènoj zajednici i obitelji ureðuju se zakonom.

Èlanak 62.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promièe ostvarivanje prava na dostojan život.

Èlanak 63.

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odluèuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

Tjelesno i duševno ošteæeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.

Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoæne roditelje.

Država osobitu skrb posveæuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

Èlanak 64.

Dužnost je svih da štite djecu i nemoæne osobe.

Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreðene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utjeèe na njihovo zdravlje ili æudoreðe, niti im se takav rad smije dopustiti.

Mladež, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.

Èlanak 65.

Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.

Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.

Èlanak 66.

Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i uèilišta.

Èlanak 67.

Jamèi se autonomija sveuèilišta.

Sveuèilište samostalno odluèuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

Èlanak 68.

Jamèi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnièkog stvaralaštva.

Država potièe i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.

Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnièka dobra kao duhovne narodne vrednote.

Jamèi se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistjeèu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnièkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

Država potièe i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Èlanak 69.

Svatko ima pravo na zdrav život.

Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.

Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveæivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

1. Hrvatski sabor

Èlanak 70.

Hrvatski sabor je predstavnièko tijelo graðana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Èlanak 71.

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju opæeg i jednakoga biraèkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

Èlanak 72.

Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od èetiri godine.

Zakonom se odreðuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.

Èlanak 73.

Izbori se za zastupnike u Hrvatski sabor održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Hrvatskoga sabora.

Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.

Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazoèna veæina zastupnika.

Èlanak 74.

Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujuæi mandat.

Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novèanu naknadu i imaju druga prava odreðena zakonom.

Èlanak 75.

Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.

Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.

Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.

Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zateèen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se sluèaju izvješæuje predsjednika Hrvatskoga sabora.

Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluèuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

Èlanak 76.

Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u sluèaju rata ili u sluèajevima iz èlanka 17. i 100. Ustava.

Èlanak 77.

Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluèi veæina svih zastupnika.

Predsjednik Republike može sukladno odredbama èlanka 103. Ustava, raspustiti Hrvatski sabor.

Èlanak 78.

Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, izmeðu 15. sijeènja i 15. srpnja i drugi put, izmeðu 15. rujna i 15. prosinca.

Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili veæine zastupnika.

Predsjednik Hrvatskoga sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

Èlanak 79.

Hrvatski sabor ima predsjednika i jednog ili više podpredsjednika.

Unutarnje ustrojstvo i naèin rada Hrvatskoga sabora ureðuje se poslovnikom.

Poslovnik se donosi veæinom glasova svih zastupnika.

Èlanak 80.

Hrvatski sabor:

– odluèuje o donošenju i promjeni Ustava,

– donosi zakone,

– donosi državni proraèun,

– odluèuje o ratu i miru,

– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,

– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,

– odluèuje o promjeni granica Republike Hrvatske,

– raspisuje referendum,

– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,

– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,

– daje amnestiju za kaznena djela,

– obavlja druge poslove utvrðene Ustavom.

Èlanak 81.

Ako Ustavom nije drugaèije odreðeno, Hrvatski sabor donosi odluke veæinom glasova ukoliko je na sjednici nazoèna veæina zastupnika.

Zastupnici glasuju osobno.

Èlanak 82.

Zakone (organski zakoni) kojima se ureðuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.

Zakone (organski zakoni) kojima se razraðuju Ustavom utvrðena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i podruène (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi veæinom glasova svih zastupnika.

Odluku iz èlanka 7. stavka 2. i èlanka 8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.

Èlanak 83.

Sjednice su Hrvatskoga sabora javne.

Èlanak 84.

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske.

Èlanak 85.

Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnièka pitanja.

Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog èlana.

Postavljanje zastupnièkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se ureðuju poslovnikom.

Èlanak 86.

Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.

Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka Hrvatski sabor æe raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj.

Na referendumu se odluèuje veæinom biraèa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veæina od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj.

Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

O referendumu se donosi zakon.

Èlanak 87.

Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama ureðuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrðenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluèi drukèije.

Èlanak 88.

Predsjednik Republike proglasit æe zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.

Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Èlanak 89.

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske.

Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan naèin u skladu sa zakonom.

Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukèije odreðeno.

Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Èlanak 90.

Državni se prihodi i rashodi utvrðuju u državnom proraèunu.

U zakonu èija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.

Èlanak 91.

Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.

Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.

Predsjednika istražnog povjerenstva bira veæina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

Èlanak 92.

Puèki je pravobranitelj opunomoæenik Hrvatskoga sabora koji štiti ustavna i zakonska prava graðana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Puèkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.

Uvjeti za izbor i razrješenje, djelokrug i naèin rada puèkog pravobranitelja i njegovih zamjenika ureðuju se zakonom.

U okviru institucije puèkog pravobranitelja osigurat æe se zaštita ustavnih i zakonskih prava graðana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti, zaštita prava graðana pred tijelima lokalne i podruène (regionalne) samouprave te zaštita prava na lokalnu i podruènu (regionalnu) samoupravu pred tijelima državne vlasti.

2. Predsjednik Republike Hrvatske

Èlanak 93.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklaðeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Èlanak 94.

Predsjednik Republike bira se na temelju opæeg i jednakoga biraèkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.

Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

Predsjednik Republike bira se veæinom svih biraèa koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu veæinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stjeèe kandidat koji je sljedeæi po broju dobivenih glasova.

Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže sveèanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.

Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje ureðuje se zakonom.

Èlanak 95.

Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na èlanstvo u politièkoj stranci, o èemu obavještava Hrvatski sabor.

Èlanak 96.

U sluèaju kraæe sprijeèenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odluèuje Predsjednik Republike.

U sluèaju duže sprijeèenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u stanju odluèiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odluèuje na prijedlog Vlade.

U sluèaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.

Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik Republike donosi akt o proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga èlanka.

Èlanak 97.

Predsjednik Republike:

– raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje,

– raspisuje referendum u skladu s Ustavom,

– povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupnièkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje veæine svih zastupnika,

– daje pomilovanja,

– dodjeljuje odlikovanja i priznanja odreðena zakonom,

– obavlja druge dužnosti odreðene Ustavom.

Èlanak 98.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske suraðuju u oblikovanju i provoðenju vanjske politike.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odluèuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.

Èlanak 99.

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zakljuèuje mir.

U sluèaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.

Èlanak 100.

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom ureðuje sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.

U sluèaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemoguæena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

Predsjednik Republike podnijet æe uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru èim se bude mogao sastati.

Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu u skladu sa stavkom 3. ovoga èlanka ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti.

U sluèaju iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.

Èlanak 101.

Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri odreðena pitanja.

Predsjednik Republike može biti nazoèan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Èlanak 102.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, suraðuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.

Imenovanje èelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Èlanak 103.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proraèun.

Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvrðivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

Èlanak 104.

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju poèini u obavljanju svojih dužnosti.

Postupak za utvrðivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotreæinskom veæinom svih zastupnika.

O odgovornosti Predsjednika Republike odluèuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotreæinskom veæinom svih sudaca.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreæe odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.

Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Èlanak 105.

Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.

Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.

Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zateèen da èini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom sluèaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Èlanak 106.

Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Èlanove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s naèelom diobe vlasti.

Savjetodavni, struèni i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda ureðuje se zakonom i pravilnikom.

3. Vlada Republike Hrvatske

Èlanak 107.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Èlanak 108.

Vladu Republike Hrvatske èine predsjednik, jedan ili više podpredsjednika i ministri.

Bez odobrenja Vlade predsjednik i èlanovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Èlanak 109.

Èlanove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.

Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaæanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže veæina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Predsjednik i èlanovi Vlade polažu sveèanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrðuje se zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju èlanova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Èlanak 110.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaæanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.

Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit æe mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

Èlanak 111.

Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu s èlankom 109. i 110. Ustava, Predsjednik Republike æe imenovati privremenu nestranaèku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Èlanak 112.

Vlada Republike Hrvatske:

– predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,

– predlaže državni proraèun i završni raèun,

– provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,

– donosi uredbe za izvršenje zakona,

– vodi vanjsku i unutarnju politiku,

– usmjerava i nadzire rad državne uprave,

– brine o gospodarskom razvitku zemlje,

– usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi,

– obavlja druge poslove odreðene Ustavom i zakonom.

Èlanak 113.

Ustrojstvo, naèin rada, odluèivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i poslovnikom.

Èlanak 114.

Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

Predsjednik i èlanovi Vlade zajednièki su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje podruèje rada.

Èlanak 115.

Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom èlanu ili Vladi u cjelini.

Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.

Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala veæina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.

Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.

Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i èlanovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit æe o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike æe odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.

Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom èlanu Vlade, predsjednik Vlade može umjesto njega predložiti drugoga èlana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.

U svim sluèajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit æe se u skladu sa stavkom 7. ovoga èlanka.

Èlanak 116.

Ustrojstvo i poslovi državne uprave i naèin njihovog obavljanja ureðuju se zakonom.

Odreðeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

Zakonom i drugim propisima ureðuje se status državnih službenika te radno-pravni status namještenika.

4. Sudbena vlast

Èlanak 117.

Sudbenu vlast obavljaju sudovi.

Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Èlanak 118.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graðana.

Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opæe sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na èetiri godine.

Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima ureðuje se zakonom.

Èlanak 119.

Sudske su rasprave javne i presude se izrièu javno, u ime Republike Hrvatske.

Javnost se može iskljuèiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u braènim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi èuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

Èlanak 120.

U suðenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.

Èlanak 121.

Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.

Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suðenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.

Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uèinjenog u obavljanju sudaèke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeæa.

Èlanak 122.

Sudaèka dužnost je stalna.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga èlanka prigodom prvog stupanja na sudaèku dužnost suci æe se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dužnost stalno.

Sudac æe biti razriješen sudaèke dužnosti:

– ako to sam zatraži,

– ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost,

– ako bude osuðen za kazneno djelo koje ga èini nedostojnim obavljanja sudaèke dužnosti,

– ako u skladu sa zakonom, zbog poèinjenoga teškog stegovnog djela, tako odluèi Državno sudbeno vijeæe,

– kad navrši sedamdeset godina.

Protiv odluke o razrješenju sudaèke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odluèuje na naèin i u sastavu odreðenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeæa o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odluèuje Ustavni sud na naèin i po postupku kako je to odreðeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

U sluèajevima iz stavka 4. i 5. ovoga èlanka Ustavni sud dužan je odluèiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda iskljuèuje pravo na ustavnu tužbu.

Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u sluèaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.

Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudaèkom dužnošæu.

Èlanak 123.

Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odluèuje Državno sudbeno vijeæe.

Državno sudbeno vijeæe u postupku imenovanja i razrješenja sudaca dužno je pribaviti mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

Državno sudbeno vijeæe ima jedanaest èlanova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor na naèin i u postupku odreðenim zakonom. Veæina od ukupnog broja èlanova Državnoga sudbenog vijeæa mora biti iz reda sudaca.

Predsjednici sudova ne mogu biti birani za èlanove Državnoga sudbenog vijeæa.

Èlanovi Državnoga sudbenog vijeæa biraju se na vrijeme od èetiri godine, s time da èlanom Državnoga sudbenog vijeæa nitko ne može biti više od dva puta uzastopce.

Predsjednika Državnoga sudbenog vijeæa bira tajnim glasovanjem veæina èlanova Državnoga sudbenog vijeæa na vrijeme od dvije godine.

Djelokrug i naèin rada Državnoga sudbenog vijeæa ureðuje se zakonom.

5. DrŽavno odvjetniŠtvo

Èlanak 124.

Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv poèinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.

Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od èetiri godine Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

Prigodom prvog stupanja na državnoodvjetnièku dužnost zamjenici državnog odvjetnika æe se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja zamjenik državnog odvjetnika obavlja svoju dužnost stalno.

Zamjenike državnih odvjetnika u skladu s Ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odluèuje Državnoodvjetnièko vijeæe. Državnoodvjetnièko vijeæe bira Hrvatski sabor na naèin i u postupku odreðenim zakonom. Veæina od ukupnog broja èlanova Državnoodvjetnièkog vijeæa mora biti iz reda zamjenika državnih odvjetnika.

Èelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za èlanove Državnoodvjetnièkog vijeæa.

Djelokrug, ustrojstvo i naèin rada Državnoodvjetnièkog vijeæa ureðuje se zakonom.

Ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva ureðuje se zakonom.

V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Èlanak 125.

Ustavni sud Republike Hrvatske èini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti.

Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.

Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od èetiri godine.

Èlanak 126.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Èlanak 127.

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuðen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrðuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

Èlanak 128.

Ustavni sud Republike Hrvatske:

– odluèuje o suglasnosti zakona s Ustavom,

– odluèuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

– može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana,

– odluèuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinaènih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeðena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i podruènu (regionalnu) samoupravu zajamèeni Ustavom Republike Hrvatske,

– prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoèenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješæuje Hrvatski sabor,

– rješava sukob nadležnosti izmeðu tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,

– odluèuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,

– nadzire ustavnost programa i djelovanja politièkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,

– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,

– obavlja druge poslove odreðene Ustavom.

Èlanak 129.

Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.

Èlanak 130.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe zakon ako utvrdi da je neustavan.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.

U sluèajevima iz èlanka 128. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet æe odluku o utvrðenju neustavnosti ili nezakonitosti.

Èlanak 131.

Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamèenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuju se ustavnim zakonom.

Ustavni zakon donosi se po postupku odreðenom za promjenu Ustava.

Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuje se njegovim poslovnikom.

VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUÈNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Èlanak 132.

Graðanima se jamèi pravo na lokalnu i podruènu (regionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno podruènih (regionalnih) predstavnièkih tijela koja su sastavljena od èlanova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i opæega biraèkog prava.

Graðani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odluèivanja u skladu sa zakonom i statutom.

Èlanak 133.

Jedinice lokalne samouprave su opæine i gradovi i njihovo podruèje odreðuje se na naèin propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.

Jedinice podruène (regionalne) samouprave su županije. Podruèje županije odreðuje se na naèin propisan zakonom.

Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Veæim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.

U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

Èlanak 134.

Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe graðana, a osobito poslove koji se odnose na ureðenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanistièko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošaèa, zaštitu i unapreðenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Jedinice podruène (regionalne) samouprave obavljaju poslove od podruènog (regionalnog) znaèenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanistièko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i podruènog (regionalnog) djelokruga ureðuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost æe imati ona tijela koja su najbliža graðanima.

Prilikom odreðivanja djelokruga jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave mora se voditi raèuna o širini i prirodi poslova i o zahtjevima uèinkovitosti i ekonomiènosti.

Èlanak 135.

Jedinice lokalne i podruène (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i moguænostima.

Èlanak 136.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Èlanak 137.

Jedinice lokalne i podruène (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviðenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

VII. MEÐUNARODNI ODNOSI

1. MeÐunarodni ugovori

Èlanak 138.

U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima meðunarodnog prava, sklapanje meðunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju meðunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Èlanak 139.

Hrvatski sabor potvrðuje meðunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, meðunarodne ugovore vojne i politièke naravi i meðunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.

Meðunarodne ugovore kojima se meðunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrðuje dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.

Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu meðunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga èlanka.

Meðunarodne ugovore koji ne podliježu potvrðivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Èlanak 140.

Meðunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrðeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, èine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na naèin koji su u njima utvrðeni, ili suglasno opæim pravilima meðunarodnog prava.

2. UdruŽivanje i razdruŽivanje

Èlanak 141.

Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna treæina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odluèuje Hrvatski sabor dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.

Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu veæinom glasova ukupnog broja biraèa u državi.

Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

Odredbe ovoga èlanka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.

VIII. PROMJENA USTAVA

Èlanak 142.

Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Èlanak 143.

Hrvatski sabor odluèuje da li æe pristupiti promjeni Ustava veæinom glasova svih zastupnika.

Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrðuje veæinom glasova svih zastupnika.

Èlanak 144.

O promjeni Ustava odluèuje Hrvatski sabor dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.

Èlanak 145.

Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.

IX. ZAVRŠNE ODREDBE

Èlanak 146.

Stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« br. 28/2001) prestaje s radom Županijski dom Hrvatskoga sabora te prestaje dužnost dosadašnjem predsjedniku i èlanovima Državnoga sudbenog vijeæa i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Èlanak 147.

Hrvatski sabor donijet æe Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske.