Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, 2002. III. 15.

HRVATSKI SABOR

Na temelju èlanka 131. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 15. ožujka 2002., donio je

ODLUKU O PROGLAŠENJU USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVNOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

Proglašava se Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici 15. ožujka 2002.

Klasa: 711-01/01-01/03

Zagreb, 15. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Zlatko Tomèiæ, v. r.

USTAVNI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVNOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

Èlanak 1.

U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99.), u èlanku 1. iza rijeèi: »ureðuju uvjeti« dodaju se rijeèi: »i postupak«, a rijeèi: »ustavnih sloboda i prava èovjeka i graðanina« zamjenjuju se rijeèima: »ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamèenih Ustavom«. Èlanak 2.

Iza èlanka 1. dodaje se èlanak 1.a koji glasi:

»Èlanak 1.a

(1) Ustavni sud jamèi poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. (2) Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti, te samostalno rasporeðuje sredstva, utvrðena u državnom proraèunu, u skladu sa svojim godišnjim proraèunom i zakonom radi funkcioniranja djelatnosti Ustavnog suda.

(3) Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda ureðuje se Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik). (4) O primjeni Poslovnika brine se predsjednik Ustavnog suda. Tumaèenje Poslovnika daje Ustavni sud.« Èlanak 3.

U èlanku 3. stavku 1. rijeèi: »Hrvatskom državnom saboru« zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatskom saboru«, a u stavku 2. iza rijeèi: »kaznenu odgovornost« dodaje se zarez i rijeèi: »pritvoren ili kažnjen«. Èlanak 4.

Èlanak 4. briše se.

Èlanak 5.

U èlanku 5. stavak 3. briše se.

Èlanak 6.

Iza èlanka 5. dodaje se èlanak 5.a koji glasi:

»Èlanak 5.a

(1) Postupak izbora sudaca Ustavnog suda pokreæe odbor Hrvatskoga sabora nadležan za Ustav (u nastavku: nadležni odbor) objavom poziva u »Narodnim novinama« pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetnièkoj komori, pravnièkim udrugama, politièkim strankama, drugim pravnim osobama i pojedincima da predlože kandidate za izbor jednog ili više sudaca Ustavnog suda (u nastavku: poziv). Pojedinac može i sam sebe predložiti kao kandidata. (2) U pozivu se navode uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda odreðeni Ustavom i ovim Ustavnim zakonom, rok za podnošenje prijedloga kandidata nadležnom odboru, te prilozi koji moraju biti dostavljeni uz prijedlog.

(3) Nakon proteka roka iz stavka 2. ovoga èlanka, nadležni odbor ispituje ispunjavaju li kandidati uvjete za izbor sudaca Ustavnog suda utvrðene Ustavom i ovim Ustavnim zakonom i nepravovaljane kandidature odbacuje.

(4) Nadležni odbor obavlja javni razgovor sa svakim kandidatom koji ispunjava uvjete za izbor za suca Ustavnog suda i na temelju prikupljenih podataka i rezultata razgovora sastavlja listu kandidata koji ulaze u uži izbor za suce Ustavnog suda. Lista kandidata u pravilu sadržava više kandidata od broja sudaca Ustavnog suda koji se bira.

(5) Nadležni odbor, uz svoj prijedlog, dostavlja Hrvatskom saboru listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za izbor suca Ustavnog suda. Prijedlog nadležnog odbora mora sadržavati obrazloženje iz kojeg je razvidno zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred ostalim kandidatima.

(6) Zastupnici Hrvatskoga sabora glasuju pojedinaèno o svakom predloženom kandidatu.

(7) Predloženi kandidat za suca Ustavnog suda smatra se izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje veæina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga sabora.« Èlanak 7.

U èlanku 11. stavku 1. rijeèi: »Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatski sabor«, a rijeèi: »Ustavni sud æe na zahtjev predsjednika ili suca Ustavnog suda utvrditi da mu je prestao mandat« zamjenjuju se rijeèima: »sucu Ustavnog suda dužnost prestaje po sili Ustavnog zakona istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva«.

U stavku 2. rijeèi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatskoga sabora«.

Èlanak 8.

U èlanku 24. stavku 1. rijeèi: »Svaka fizièka i pravna osoba dužna je« zamjenjuju se rijeèima: »Svatko je dužan«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Iznimno, u sluèaju neudovoljavanja opetovanom zahtjevu Ustavnog suda iz stavka 1. ovoga èlanka, Ustavni sud može naložiti oduzimanje isprava.« Èlanak 9.

U èlanku 26. stavku 5. rijeèi: »izradbe odluke« zamjenjuju se rijeèima: »izrade odluke ili rješenja«. Èlanak 10.

Èlanak 28. mijenja se i glasi:

»(1) Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamèenih Ustavom, objavljuju se u »Narodnim novinama«. Ako više odluka ili rješenja poèivaju na istoj pravnoj osnovi i istom ili sliènom èinjeniènom stanju objavit æe se samo jedna odluka, odnosno rješenje.

(2) O objavi ostalih akata Ustavnog suda odluèuje Sjednica Ustavnog suda.« Èlanak 11.

U èlanku 34. podstavku 1. rijeèi: »Zastupnièkog doma ili jedna petina zastupnika Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatskoga sabora«. U podstavku 5. iza rijeèi: »Vrhovni sud Republike Hrvatske« dodaju se rijeèi: »ili drugi sud«, a rijeèi: »pred sudovima« zamjenjuju se rijeèima: »voðenim pred tim sudom«. Podstavak 7. briše se.

Èlanak 12.

Iza èlanka 34. dodaje se èlanak 34.a koji glasi:

»Èlanak 34.a

(1) Ako predstavnièko tijelo jedinice lokalne ili podruène (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj smatra da zakon kojim se ureðuje ustrojstvo, djelokrug ili financiranje jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave nije u skladu s Ustavom, ima pravo podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti tog zakona ili pojedinih njegovih odredaba s Ustavom. (2) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga èlanka Ustavni sud dužan je odluèiti po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.« Èlanak 13.

Èlanak 35. mijenja se i glasi:

»(1) Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat æe s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom. (2) Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan sluèaj æe neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu æe podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

(3) O podnijetim zahtjevima iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka Ustavni sud æe izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.« Èlanak 14.

U èlanku 37. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Uz zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa mora se priložiti osporavani akt.« Èlanak 15.

U èlanku 38. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ustavni sud æe zapoèeti postupak najkasnije u roku od godine dana od podnošenja prijedloga«.

Èlanak 16.

U èlanku 44. stavku 1. i 2. rijeè: »izvješæe« zamjenjuje se rijeèima: »nacrt odluke ili rješenja«. Èlanak 17.

U èlanku 45. stavku 1. rijeèi: »izvješæe ili« brišu se.

U stavku 2. rijeè: »tajnik« zamjenjuje se rijeèima: »glavni tajnik«.

Èlanak 18.

U èlanku 46. stavku 1. i 5. rijeè: »izvješæe« zamjenjuje se rijeèima: »nacrt odluke ili rješenja«. Èlanak 19.

Èlanak 53. mijenja se i glasi:

»(1) Ustavni sud æe ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. (2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. (3) Ustavni sud može poništiti propis, odnosno pojedine njegove odredbe, uzimajuæi u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajuæi u vidu osobito težinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti:

- ako se njime vrijeðaju ljudska prava i temeljne slobode zajamèene

Ustavom,

- ako se njime pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji položaj.« Èlanak 20.

Èlanak 54. briše se.

Èlanak 21.

Iza èlanka 54. dodaje se èlanak 54.a koji glasi:

»Èlanak 54.a

(1) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godinu dana.

(2) Kad u postupku ocjene utvrdi neustavnost, odnosno nezakonitost akta iz stavka 1. ovoga èlanka, Ustavni sud æe donijeti odluku o utvrðenju neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba. (3) U sluèaju iz stavka 2. ovoga èlanka odgovarajuæe se primjenjuju odredbe èlanka 56. i 56.a ovoga Ustavnog zakona.« Èlanak 22.

Èlanak 56. mijenja se i glasi:

»(1) Pravomoæna presuda za kazneno djelo utemeljena na odredbi zakona koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom ne proizvodi pravne uèinke od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o ukidanju odredbe zakona na temelju koje je presuda donesena i može se izmijeniti odgovarajuæom primjenom odredbi o ponavljanju kaznenog postupka.

(2) Svaka fizièka i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoænoga pojedinaènog akta kojim joj je povrijeðeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa, odgovarajuæom primjenom odredaba o ponavljanju postupka. (3) Svaka fizièka i pravna osoba kojoj je povrijeðeno pravo pravomoænim pojedinaènim aktom donesenim na temelju poništene odredbe drugoga propisa ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu toga pojedinaènog akta odgovarajuæom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.

(4) Zahtjev za izmjenu pravomoænoga pojedinaènog akta iz stavka 2. i 3. ovoga èlanka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«. (5) U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoæno odluèeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neæe se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.« Èlanak 23.

Iza èlanka 56. dodaje se èlanak 56.a koji glasi:

»Èlanak 56.a

Ako su nastupili uèinci pravomoæne sudske presude za kazneno djelo utemeljene na zakonskoj odredbi koja je ukinuta, odnosno ako se izmjenom pravomoænoga pojedinaènog akta iz èlanka 56. stavka 2. i 3. ovoga Ustavnog zakona ne mogu otkloniti štetne posljedice nastale uslijed povrede prava stranke, stranka može u roku iz èlanka 56. stavka 4. ovoga Ustavnog zakona podnijeti zahtjev nadležnom sudu da se te posljedice otklone naknadom štete.« Èlanak 24.

Iza èlanka 58. naziv Glave V. »Zaštita ustavnih sloboda i prava èovjeka i graðanina« mijenja se i glasi:

»V. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA« Èlanak 25.

U èlanku 59. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinaènim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i podruène (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odluèeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeðeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamèena Ustavom, odnosno Ustavom zajamèeno pravo na lokalnu i podruènu (regionalnu) samoupravu (u nastavku: ustavno pravo).«

Stavak 4. briše se.

Èlanak 26.

Iza èlanka 59. dodaje se èlanak 59.a koji glasi:

»Èlanak 59.a

(1) Ustavni sud æe pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u sluèaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odluèio sud ili u sluèaju kad se osporenim pojedinaènim aktom grubo vrijeðaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice. (2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga èlanka, Ustavni sud æe nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim æe taj sud meritorno odluèiti o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja. Rok za donošenje akta poèinje teæi iduæeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga èlanka Ustavni sud æe odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud uèinio kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optužbi zbog njegova kažnjivog djela nije odluèio u razumnom roku. Naknada se isplaæuje iz državnog proraèuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Èlanak 27.

U èlanku 61. stavku 1. rijeèi: »odluke kojom je povrijeðeno neko pravo ili sloboda« zamjenjuju se rijeèima: »osporavane odluke«, a rijeèi: »ili slobode koje je povrijeðeno« zamjenjuju se rijeèima:

»za koje se tvrdi da je povrijeðeno s naznakom mjerodavne odredbe Ustava kojom se to pravo jamèi«.

Èlanak 28.

Èlanak 64. mijenja se i glasi:

»(1) O ustavnoj tužbi odluèuje vijeæe sastavljeno od šest sudaca. (2) Vijeæe sastavljeno od troje sudaca odluèuje o ustavnim tužbama kada ne postoje postupovne pretpostavke za odluèivanje (nepravodobnost, neovlaštenost na podnošenje ustavne tužbe, nedopuštenost i dr.)

(3) Vijeæe može odluèivati samo jednoglasno i u punom sastavu. (4) Ako se u vijeæu ne postigne jednoglasnost ili ako vijeæe smatra da predmet ustavne tužbe ima širi znaèaj, o ustavnoj tužbi odluèit æe Sjednica Ustavnog suda.« Èlanak 29.

U èlanku 65. podstavku 3. rijeèi: »i sloboda« brišu se.

Èlanak 30.

U èlanku 67. stavku 1. rijeèi: »i sloboda« brišu se.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Ustavna tužba neæe se uzeti u razmatranje u sluèaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava.

(3) Odluku iz stavka 2. ovoga èlanka donosi vijeæe sastavljeno od troje sudaca. U sluèaju da vijeæe odluku ne donese jednoglasno, odluku donosi vijeæe sastavljeno od šest sudaca, odnosno Sjednica Ustavnog suda.« Èlanak 31.

U èlanku 68. rijeèi: »i sloboda« brišu se.

Èlanak 32.

U èlanku 70. rijeèi: »ili sloboda« brišu se.

Èlanak 33.

Èlanak 72. mijenja se i glasi:

»(1) Odlukom kojom se ustavna tužba usvaja, Ustavni sud ukida osporavani akt kojim je povrijeðeno ustavno pravo. (2) Ako su nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i podruène (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima dužni umjesto akta koji je ukinut odlukom iz stavka 1. ovoga èlanka donijeti novi akt, Ustavni sud predmet vraæa na ponovni postupak tijelu koje je donijelo ukinuti akt. Ako se do donošenja odluke Ustavnog suda promijenio zakon koji odreðuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari, tijelo koje je provelo postupak i donijelo ukinuti akt dužno je bez odgode dostaviti predmet nadležnom tijelu.

(3) U sluèaju da osporavani akt kojim je povrijeðeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne uèinke, Ustavni sud u odluci utvrðuje njegovu neustavnost, navodeæi u izreci ustavno pravo koje je podnositelju tim aktom povrijeðeno.« Èlanak 34.

U èlanku 73. stavku 1. iza rijeèi: »ustavno pravo« brišu se zarez i rijeèi: »odnosno sloboda«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pri donošenju novog akta iz èlanka 72. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i podruène (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeðeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.« Èlanak 35.

Èlanak 78. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana nastupa pravomoænosti odluke suda, od dana nastupa konaènosti odluke tijela izvršne vlasti, odnosno od dana donošenja odgovarajuæe odluke zakonodavnog tijela iz stavka 1. ovoga èlanka, kojom se drugo tijelo državne vlasti oglasilo nenadležnim.« Èlanak 36.

Èlanak 82. briše se.

Èlanak 37.

U èlanku 83. rijeèi: »svaki dom Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatski sabor«. Èlanak 38.

Iza èlanka 91. dodaje se èlanak 91.a koji glasi:

»Èlanak 91.a

(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud æe, u sluèaju kad deset posto od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz èlanka 86. stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga èlanka Ustavni sud æe donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.« Èlanak 39.

Iza Glave IX. dodaje se nova glava X. i èlanci 92.a, 92.b, 92.c, 92.d, 92.e, 92.f i 92.g, nova Glava XI. i èlanak 92.h, te nova Glava XII. i èlanak 92.i koji glase:

»X. POSTUPAK U POVODU ŽALBE PROTIV ODLUKE O RAZRJEŠENJU SUDAÈKE DUŽNOSTI I ODLUKE O STEGOVNOJ ODGOVORNOSTI SUCA (ŽALBENI USTAVNOSUDSKI POSTUPCI)

Èlanak 92.a

(1) Protiv odluke o razrješenju sudaèke dužnosti sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga èlanka odluèuje veæinom glasova Vijeæe Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca. (3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraæa Državnom sudbenom vijeæu na ponovni postupak.

(4) U sluèaju iz stavka 3. ovoga èlanka, Državno sudbeno vijeæe dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri èemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.

Èlanak 92.b

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeæa o stegovnoj odgovornosti, sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke. (2) O žalbi iz stavka 1. ovoga èlanka odluèuje veæinom glasova Vijeæe Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca. (3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraæa Državnom sudbenom vijeæu na ponovni postupak.

(4) U sluèaju iz stavka 3. ovoga èlanka, Državno sudbeno vijeæe dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri èemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.

Èlanak 92.c

(1) U žalbenim ustavnosudskim postupcima iz èlanka 92.a i 92.b ovoga Ustavnog zakona, žalitelja može zastupati odvjetnik, a Državno sudbeno vijeæe (u daljnjem tekstu: donositelj odluke) zastupa predsjednik ili èlan Državnoga sudbenog vijeæa kojeg, na temelju posebne punomoæi, predsjednik ovlasti na zastupanje pred Ustavnim sudom.

(2) U žalbenom ustavnosudskom postupku žalitelj i donositelj odluke imaju pravo na dostavu svih podnesaka druge strane koje Ustavni sud zaprimi, te na pisano oèitovanje o njima. (3) Žalitelj ima pravo da nadležnom Vijeæu Ustavnog suda predloži osobe za koje smatra da bi svojim oèitovanjem doprinijele donošenju ustavnosudske odluke u njegovu korist. Vijeæe Ustavnog suda u tom æe sluèaju od predloženih osoba zatražiti pisano oèitovanje, na koje donositelj odluke ima pravo pisanog odgovora.

Èlanak 92.d

Pravo Vijeæa Ustavnog suda da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje èinjenica, o kojima ovisi ocjena o povredi ustavnog prava žalitelja, nije vezano ni ogranièeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Èlanak 92.e

(1) Vijeæe Ustavnog suda dužno je donijeti ustavnosudsku odluku ili rješenje o žalbi iz èlanka 92.a i èlanka 92.b ovoga Ustavnog zakona u roku od 30 dana od dana njezina primitka. (2) U složenim žalbenim ustavnosudskim postupcima u kojima žalitelj, odnosno donositelj odluke zatraži odgovarajuæe vrijeme i moguænost za pripremu pisanog oèitovanja na podnesak druge strane, ili se radi o potrebi da se žalitelju, odnosno donositelju odluke osigura pravo pisanog oèitovanja na veæi broj podnesaka druge strane, ukljuèujuæi pisana oèitovanja osoba iz èlanka 92.c stavka 3. ovoga Ustavnog zakona, rok od 30 dana za donošenje ustavnosudske odluke o žalbi poèinje teæi od dana zaprimanja posljednjeg podneska žalitelja.

Èlanak 92.f

Ustavnosudska odluka ili rješenje Ustavnog suda o žalbama sudaca iz èlanka 92.a i 92.b ovoga Ustavnog zakona iskljuèuje pravo na ustavnu tužbu žalitelja.

Èlanak 92.g

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeæa o imenovanju sudaca, kandidati u postupku imenovanja mogu podnijeti ustavnu tužbu nakon iscrpljivanja pravnog puta provedenog pred Upravnim sudom Republike Hrvatske po zahtjevu podnesenom na temelju posebnih odredbi Zakona o upravnim sporovima o zaštiti Ustavom zajamèenih prava i sloboda èovjeka i graðanina.

(2) Stavak 1. ovoga èlanka primjenjuje se i na osobe koje su sudjelovale u postupku pred Državnoodvjetnièkim vijeæem.

XI. PRAÆENJE OSTVARIVANJA USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

Èlanak 92.h

(1) Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoèenim pojavama neustavnosti i zakonitosti izvješæuje Hrvatski sabor.

(2) Izvješæe iz stavka 1. ovoga èlanka utvrðuje Sjednica Ustavnog suda.

(3) Izvješæe iz stavka 1. ovoga èlanka dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Hrvatskoga sabora, koji o njemu izvješæuje Hrvatski sabor.

XII. NADZOR NAD DONOŠENJEM PROPISA ZA IZVRŠENJE USTAVA, ZAKONA I DRUGIH PROPISA

Èlanak 92.i

(1) Kad Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome æe obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(2) Kad Ustavni sud utvrdi da Vlada Republike Hrvatske nije donijela propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, o tome æe obavijestiti Hrvatski sabor.

(3) Izvješæe iz stavka 1. ovoga èlanka dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, a izvješæe iz stavka 2. ovoga èlanka predsjedniku Hrvatskoga sabora. (4) O objavi u »Narodnim novinama« izvješæa iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka odluèuje Sjednica Ustavnog suda.« Èlanak 40.

Èlanak 93. briše se.

Èlanak 41.

U èitavom tekstu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske rijeèi: »Zastupnièki dom«, »Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora« i »Hrvatski državni sabor« u odreðenom padežu zamjenjuju se rijeèima: »Hrvatski sabor« u odgovarajuæem padežu, a rijeèi:

»lokalne samouprave i uprave« u odreðenom padežu zamjenjuju se rijeèima: »lokalne i podruène (regionalne) samouprave« u odgovarajuæem padežu.

Èlanak 42.

Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom proglašenja.

Klasa: 711-01/01-01/03

Zagreb, 15. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga Sabora

Zlatko Tomèiæ, v. r.