USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

I IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajuæi tisuæuljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrðenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u razlièitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se oèitavalo:

Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunistièkog ustava i promjena meðunarodnog pokreta u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.) slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisuægodišnju državnu samobitnost i odluènost za uspostavu Republike Hrvatske kao suverene države.

Polazeæi od iznesenih povijesnih èinjenica, te od opæe prihvaæenih naèela u suvremenu svijetu i neotuðivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodreðenje i državnu suverenost hrvatskoga naroda, ukljuèujuæi i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i na udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost meðunarodnog pokreta, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika inih naroda i manjina, koji su njezini državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Èeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova i drugih, kojima se jamèi ravnopravnost s graðanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujuæi na slobodnim izborima odluèno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih graðana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava èovjeka i državljanina, te promièe njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

II TEMELJNE ODREDBE

  1.  
  2. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
    U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
    Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluèivanjem.
  3. Suverenitet Republike Hrvatske neotuðiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
    Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njenim kopnenim podruèjima, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zraènim prostorom iznad tih podruèja.
    Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s meðunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim podruèjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga podruèja do granica sa susjedima.
    Sabor Republike Hrvatske i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odluèuje:

    Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajuæi suvereno pravo da sama odluèuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

  4. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost , mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava èovjeka, nepovredivost vlasništva, oèuvanje prirode i èovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranaèki sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
  5. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na naèelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.
  6. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
    Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike.
  7. Slobodno je osnivanje politièkih stranaka.
    Politièke se stranke ustrojavaju po teritorijalnom naèelu.
    Nije dopušten rad politièke stranke koja svojim programom ili djelovanjem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske.
  8. Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost i brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
    Obrambeno se ustrojstvo Republike ureðuje Zakonom.
  9. Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Sabora Republike Hrvatske.
  10. Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ureðuju se zakonom.
    Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izruèen drugoj državi.
  11. Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promièe njihove veze s domovinom.
    Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama jamèi se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
  12. Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb èija je osnovica 25 naizmjeniènih crvenih i bijelih (srebrnih) polja.
    Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
    Himna je Republike Hrvatske "Lijepa naša domovino".
    Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja ureðuje se zakonom.
  13. U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinièno pismo.
    U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinièno pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te æirilièno ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
  14. Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.
    Grad Zagreb je posebna i jedinstvena teritorijalna i upravna cjelina, kojoj se ustrojstvo odreðuje zakonom.

    III TEMELJNE SLOBODE I PRAVA ÈOVJEKA GRAÐANINA

    1. Zajednièke odredbe

  15. Graðani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politièkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roðenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
    Svi su pred zakonom jednaki.
  16. U Republici Hrvatskoj ravnopravni su pripadnici svih naroda i manjina.
    Pripadnicima svih naroda i manjina jamèi se sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
  17. Slobode i prava mogu se ogranièiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
  18. U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamèena Ustavom mogu se ogranièiti. O tome odluèuje Sabor Republike Hrvatske dvotreæinskom veæinom svih zastupnika, a ako se sabor ne može sastati, predsjednik Republike.
    Opseg ogranièenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost graðana s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
    Niti u sluèaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ogranièiti primjena odredbi ovog Ustava o pravu na život, zabrani muèenja, surovog ili ponižavajuæeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj odreðenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovjesti.
  19. Jamèi se pravo na žalbu protiv pojedinaènih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
    Pravo na žalbu može biti iznimno iskljuèeno u sluèajevima odreðenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.
  20. Pojedinaèni akti državni uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
    Zajamèuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinaènih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
  21. Tko se ogriješi o odredbe ovoga Ustava o temeljnim slobodama i pravima èovjeka i graðanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

    2. Osobne i politièke slobode i prava

  22. Svatko ljudsko biæe ima pravo na život.
    U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
  23. Èovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
    Nikomu se ne smije oduzeti ili ogranièiti sloboda, osim kada je to odreðeno zakonom, o èemu odluèuje sud.
  24. Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lijeènièkim ili znanstvenim pokusima.
    Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.
  25. Nitko ne može biti uhiæen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti proèitan i uruèen uhiæeniku prilikom oduzimanja slobode.
    Bez sudbenog naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je poèinila teško kazneno djelo odreðeno zakonom. Uhiæena osoba mora odmah na naèin njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhiæenja, te o svojim pravima utvrðenima zakonom.
    Svaka se osoba koja je uhiæena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji æe bez odgode odluèiti o zakonitosti lišenja slobode.
  26. Sa svakim se uhiæenikom i osuðenikom mora postupati èovjeèno i poštivati njegovo dostojanstvo.
    Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraæem roku, odreðenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku osloboðen ili osuðen.
    Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.
    Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuðen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.
  27. Svi su graðani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
  28. Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava graðanima pravnu pomoæ, u skladu sa zakonom.
  29. Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoænom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
  30. Svatko tko je osumnjièen ili optužen zbog kaznenog djela ima pravo:


    Okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe ili da prizna krivnju.
    Dokazi pribavljeni na nezakonit naèin ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

  31. Kaznena osuda za teška i osobito neèasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak steèenih ili zabranu stjecanja na odreðeno vrijeme nekih prava na obavljanje odreðenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
  32. Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je poèinjeno nije bilo utvrðeno zakonom ili meðunarodnim pravom kao kazneno djelo niti mu se može izreæi kazna koja nije bila odreðena zakonom. Ako zakon nakon poèinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit æe se takva kazna.
    Nitko ne može ponovno biti suðen za djelo za koje je veæ bio suðen i za koje je donesena pravomoæna sudska odluka.
    Ne može se ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je osloboðena pravomoænom presudom.
  33. Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
    Svaki graðanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
    Pravo kretanja na teritoriju Republike, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ogranièiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
  34. Strani državljani i osobe bez državljanstva mogu dobiti utoèište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitièke zloèine i djelatnosti opreène temeljnim naèelima meðunarodnog prava.
    Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike ne može biti protjeran ni izruèen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s meðunarodnim ugovorom i zakonom.
  35. Dom je nepovrediv.
    Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
    Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoèni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
    U skladu s uvjetima što ih predviða zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana uæi u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazoènosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhiæenju ili radi hvatanja poèinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu veæeg opsega.
    Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poèinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazoènosti svjedoka.
  36. Svakomu se graðaninu jamèi štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i èasti.
  37. Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika opæenja zajamèena je i nepovrediva.
    Samo se zakonom mogu propisati ogranièenja nužna za zaštitu sigurnosti Republike ili provedbu kaznenog postupka.
  38. Svakom se jamèi sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obraðivati i koristiti samo uz uvjete odreðene zakonom.
    Zakonom se ureðuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatièkih sustava u Hrvatskoj.
    Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrðenoj svrsi njihovog prikupljanja.
  39. Jamèi se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
    Sloboda izražavanja misli obuhvaæa osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopæavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopæavanja.
    Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
    Jamèi se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješæu povrijeðeno Ustavom utvrðeno pravo.
  40. Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
  41. Jamèi se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno oèitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
  42. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
    Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, uèilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoæ države.
  43. Svim se graðanima priznaje pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed.
  44. Graðanima se jamèi pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politièka, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga graðani mogu slobodno osnivati politièke stranke, sindikate i druge udruge, ukljuèivati se u njih ili iz njih istupati.
    Pravo slobodnog udruživanja ogranièeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike.
  45. Svaki graðanin Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
  46. Biraèko pravo, opæe i jednako, imaju svi državljani Republike s navršenih 18 godina. Biraèko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
    U izborima za Sabor i predsjednika Republike ostvarivanje biraèkog prava Republika osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi naèin odreðen zakonom.
  47. Svaki graðanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
  48. Vojna obveza i obrana Republike dužnost je svih za to sposobnih graðana.
    Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnièkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezatne ispunjavati druge dužnosti odreðene zakonom.

    3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava

  49. Jamèi se pravo vlasništva.
    Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasnièkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi opæem dobru.
    Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete odreðene zakonom.
    Jamèi se pravo nasljeðivanja.
  50. Poduzetnièka i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike.
    Država osigurava svojim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su monopoli.
    Republika potièe gospodarski napredak i socijalno blagostanje graðana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
    Prava steèena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
    Inozemnom ulagaèu jamèi se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
  51. Zakonom je moguæe u interesu Republike ogranièiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
    Poduzetnièka se sloboda i vlasnièka prava mogu iznimno ogranièiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
  52. Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim moguænostima.
    Porezni se sustav temelji na naèelima jednakosti i pravednosti.
  53. More, morska obala i otoci, vode, zraèni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog znaèenja, za koje je zakonom odreðeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
    Zakonom se odreðuje naèin na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranièenja kojima su podvrgnuti.
  54. Narodna banka Hrvatske je centralna banka Republike Hrvatske.
    Narodna banka Hrvatske odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za opæu likvidnost plaæanja u zemlji i prema inozemstvu.
    Narodna banka Hrvatske u svom radu je samostalna i odgovorna Saboru Republike Hrvatske. Dobit ostvarena poslovanjem Narodne banke Hrvatske pripada državnom proraèunu.
    Položaj Narodne banke Hrvatske ureðuje se zakonom.
  55. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
    Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
  56. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
    Najduže radno vrijeme odreðuje se zakonom.
    Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaæeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreæi.
    Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odluèivanju u poduzeæu.
  57. Pravo zaposlenih i èlanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje odreðuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.
    Prava u svezi s poroðajem, materinstvom i njegom djece ureðuju se zakonom.
  58. Slabim, nemoænima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graðanima Republika osigurava pravo na pomoæ za podmirenje osobnih životnih potreba.
    Posebnu skrb Republika posveæuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu ukljuèivanju u društveni život.
    Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoæi iz inozemstva.
  59. Svakomu se graðaninu jamèi pravo na zdravstvenu zaštitu.
  60. Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i poslodavci imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
    Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u meðunarodne sindikalne organizacije.
    U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ogranièiti sindikalno organiziranje.
  61. Jmaèi se pravo na štrajk.
    U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama odreðenima zakonom može se ogranièiti pravo na štrajk.
  62. Obitelj je pod osobitom zaštitom Republike.
    Brak i pravni odnosi u braku, izvanbraènoj zajednici i obitelji ureðuju se zakonom.
  63. Republika štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promièe ostvarivanje prava na dostojan život.
  64. Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odluèuju o odgoju djece.
    Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
    Tjelesno i društveno ošteæeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
    Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoæne roditelje.
    Republika osobitu skrb posveæuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
  65. Dužnost je svih da štite djecu i nemoæne osobe.
    Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreðene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utjeèe na njihovo zdravlje ili æudoreðe, niti im se takav rad smije dopustiti.
    Mladež, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
  66. Osnovno je školovanje obvezno i besplatno.
    Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obarzovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
  67. Uz uvjete odreðene zakonom, graðani mogu osnivati privatne škole i uèilišta.
  68. Jamèi se autonomija sveuèilišta.
    Sveuèilište samostalno odluèuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
  69. Jamèi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnièkog stvaralaštva.
    Republika potièe i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
    Republika štiti znanstvena, kulturna i umjetnièka dobra kao duhovne narodne vrednote.
    Jamèi se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistjeèu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnièkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
    Republika potièe i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
  70. Svatko ima pravo na zdrav život.
    Republika osigurava pravo graðana na zdrav okoliš.
    Graðani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveæivati zaštiti zdravlja ljudi, pritode i ljudskog okoliša.

    IV USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

    1. Sabor Republike Hrvatske

  71. Sabor Republike Hrvatske je predstavnièko tijelo graðana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
    Sabor Republike Hrvatske se sastoji od Zastupnièkog doma i Županijskog doma.
  72. Zastupnièki dom ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju opæeg i jednakog biraèkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.
    U Županijski dom graðani svake županije, na temelju opæega biraèkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem tri zastupnika.
    Predsjednik Republike po isteku mandata postaje, ako se izrièito ne odrekne te dužnosti, doživotni èlan Županijskog doma.
    Predsjednik Republike može imenovati iz reda za Republiku osobito zaslužnih graðana do pet zastupnika u Županijski dom.
  73. Zastupnici se u domove Sabora Republike Hrvatske biraju na vrijeme od èetiri godine.
    Nitko ne može istodobno biti zastupnikom u Zastupnièkom domu i Županijskom domu.
    Zakonom se odreðuju broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u domove Sabora.
  74. Izbori se za zastupnike u domove Sabora Republike Hrvatske održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja domova Sabora.
    Prvo zasjedanje domova Sabora Republike Hrvatske održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
  75. Zastupnici u Saboru Republike Hrvatske nemaju obvezujuæi mandat.
    Zastupnici u Saboru primaju stalnu novèanu naknadu i imaju druga prava odreðena zakonom.
  76. Zastupnici u Saboru Republike Hrvatske imaju imunitet.
    Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Saboru.
    Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja doma Sabora.
    Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja doma Sabora samo ako je zateèen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se sluèaju izvješæuje predsjednik doma Sabora.
    Ako dom Sabora nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluèuje mandatno-imunitetna komisija doma, s time što njezinu odluku mora naknadno potvrditi dom Sabora.
  77. Trajanje mandata zastupnicima u Saboru Republike Hrvatske može se produžiti zakonom samo u sluèaju rata.
  78. Zastupnièki dom i Županijski dom mogu se raspustiti ako to odluèi veæina svih njihovih zastupnika.
    Predsjednik Republike može, u skladu s Ustavom, raspustiti Zastupnièki dom.
  79. Domovi Sabora Republike Hrvatske redovito zasjedaju dva puta godišnje: prvi put, izmeðu 15. sijeènja i 30. lipnja i drugi put, izmeðu 15. rujna i 15. prosinca.
    Domovi Sabora Republike Hrvatske zasjedaju izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili veæine zastupnika u domu.
  80. Unutarnje ustrojstvo i naèin rada Zastupnièkog doma i Županijskog doma ureðuju se poslovnikom, u skladu s Ustavom.
    Poslovnik doma donosi se veæinom glasova svih zastupnika.
    Zastupnièki dom i Županijski dom imaju predsjednika i jednog ili više potpredsjednika.
    Prava i dužnosti predsjednika i potpredsjednika doma utvrðuju se poslovnikom.
    Predsjednik Zastupnièkog doma predsjednik je i Sabora Republike Hrvatske.
  81. Zastupnièki dom:
  82. Županijski dom:
  83. Ako Ustavom nije drugaèije odreðeno, Zastupnièki dom i Županijski dom donose odluke veæinom glasova ukoliko je na sjednici nazoèna veæina zastupnika.
    Zastupnici glasaju osobno.
  84. Zakone kojima se ureðuju nacionalna prava Zastupnièki dom donosi dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
    Zakone kojima se razraðuju Ustavom utvrðene slobode i prava èovjeka i graðanina, izborni ustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i ustrojstvo lokalne samouprave i uprave Zastupnièki dom donosi veæinom glasova svih zastupnika.
  85. Sjednice su domova Sabora Republike Hrvatske javne.
  86. Pravo da predlaže zakone ima svaki zastupnik u Zastupnièkom domu, radna tijela Zastupnièkog doma, Županijski dom i Vlada Republike Hrvatske.
  87. Zastupnici u domovima Sabora Republike Hrvatske imaju, u skladu s poslovnikom, pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnièka pitanja.
  88. Zastupnièki dom može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
    Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike.
    Na referendumu se odluèuje veæinom biraèa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veæina od ukupnog broja biraèa u Republici.
    Odluka donesena na referendumu obvezatna je.
    O referendumu se donosi zakon.
  89. Zastupnièki dom može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama ureðuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koje se odnose na razradu Ustavom odreðenih sloboda i prava èovjeka i graðanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i lokalne samouprave.
    Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
    Uredbe na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Zastupnièki dom ne odluèi drugaèije.
  90. Zakone proglašava predsjednik Republike u roku osam dana otkad su, u skladu s Ustavom, doneseni u Zastupnièkom domu.
  91. Prije nego što stupe na snagu, zakoni se objavljuju u "Narodnim novinama", službenom listu Republike.
    Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drugaèije odreðeno. Samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
  92. Državni se prihodi i rashodi utvrðuju u državnom proraèunu.
    U zakonu èija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.
  93. Domovi Sabora Republike Hrvatske mogu osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
    Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.
  94. Puèki je pravobranitelj opunomoæenik Sabora Republike Hrvatske koji štiti ustavna i zakonska prava graðana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.
    Puèkog pravobranitelja bira Zastupnièki dom na vrijeme od osam godina.
    Uvjeti za izbor i razrješenje, djelokrug i naèin rada puèkog pravobranitelja i njegovih zamjenika ureðuju se zakonom.

    2. Predsjednik Republike Hrvatske

  95. Predsjednik Republike Hrvatske državni je poglavar.
    Predsjednik Republike zastupa Republiku u zemlji i inozemstvu, brine se za poštivanje Ustava, osigurava opstojnost i jedinstvenost Republike i redovno djelovanje državne vlasti.
  96. Predsjednik Republike bira se na temelju opæeg i jednakog biraèkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.
    Predsjednikom Republike nitko ne može biti više od dva puta.
    Predsjednik Republike bira se veæinom svih biraèa koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu veæinu, izbor se ponavlja za 14 dana.
    Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobila najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovo biran stjeèe kandidat koji je sljedeæi po broju glasova.
    Izbor predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
    Prije nego preuzme dužnost, predsjednik Republike polaže sveèanu zakletvu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
    Izbor predsjednika Republike ureðuje se zakonom.
  97. Predsjednik Republike ne može, osim stranaèke, obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
  98. U sluèaju smrti, ostavke ili trajne sprijeèenosti predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost nastup koje utvrðuje Ustavni sud Republike Hrvatske na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, dužnost Predsjednika Republike privremeno preuzima predsjednik Sabora Republike Hrvatske.
    Izbor novog predsjednika Republike mora se obaviti u roku 60 dana od dana kada je bivši predsjednik prestao obavljati dužnost.
  99. Predsjednik Republike:
  100. Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade, odluèuje o osnivanju diplomatskih i drugih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu.
    Predsjednik Republike postavlja i opoziva diplomatske predstavnike Republike Hrvatske te prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih diplomatskih predstavnika.
  101. Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.
    Predsjednik Republike imenuje èlanove Vijeæa narodne obrane Republike Hrvatske i predsjedava mu, imenuje i razrješuje dužnosti vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.
    Na temelju odluke Sabora Republike Hrvatske predsjednik Republike objavljuje rat i zakljuèuje mir.
  102. Predsjednik Republike donosi uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u sluèaju ratnog stanja ili neposredne ugoženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, ili kad su tijela državne vlasti onemoguæena da redovito obavljaju ustavne dužnosti. Dok se predsjednik Republike koristi tim vlastima Zastupnièki dom ne može biti raspušten.
    Predsjednik Republike podnijet æe uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Zastupnièkom domu Sabora Republike Hrvatske èim se Sabor bude mogao sastati.
  103. Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Vlade Republike Hrvatske i stavljati na njezin dnevni red pitanja za koja smatra da ih treba razmotriti.
    Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vlade na kojoj je nazoèan.
  104. Predsjednik Republike može Saboru Republike Hrvatske upuæivati poslanice, a jednom godišnje podnosi mu izvještaj o stanju u Republici.
  105. Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika, a nakon savjetovanja s predsjednikom Doma, može raspustiti Zastupnièki dom, ako taj Dom izglasa nepovjerenje Vladi ili ako za mjesec dana od dana predlaganja ne prihvati državni proraèun.
    Predsjednik Republike Hrvatske ne može ponovo raspustiti Zastupnièki dom prije isteka godine dana od dana raspuštanja.
  106. Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju poèini u obavljanju svojih dužnosti.
    Postupak za utvrðivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike može pokrenuti Zastupnièki dom dvotreæinskom veæinom svih glasova.
    O odgovornosti predsjednika Republike odluèuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotreæinskom veæinom svih sudaca.
    Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.
  107. Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih ovlasti pomažu Predsjednièko vijeæe i druga savjetodavna i pomoæna tijela kojima èlanove imenuje i razrješuje predsjednik Republike.

    3. Vlada Republike Hrvatske

  108. Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavnom i zakonom.
  109. Vladu Republike Hrvatske èine predsjednik, potpredsjednici, ministri i drugi njezini èlanovi.
  110. Ustrojstvo i naèin rada i odluèivanja Vlade propisuju se zakonom i njenim poslovnikom.
    Unutarnje ustrojstvo ministarstava Vlada ureðuje uredbama, a za obavljanje svojih poslova osniva službe.
  111. Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom, predlaže zakone i državni proraèun te provodi zakone i druge propise koje donosi Sabor Republike Hrvatske.
  112. Vlada je odgovorna predsjedniku Republike i Zastupnièkom domu Sabora Republike Hrvatske.
    Predsjednik, potpredsjednici i èlanovi Vlade zajednièki su odgovorni za odluke koje Vlada donosi, a osobno su odgovorni za svoje podruèje rada.
  113. Predsjednik Vlade, najkasnije 15 dana pošto je imenovan, predstavlja Vladu Zastupnièkom domu i traži glasovanje o povjerenju Vladi.
    Imenovanje predsjednika i èlanova Vlade prihvaæeno je ako joj je povjerenje iskazala veæina svih zastupnika u Zastupnièkom domu.
  114. Na prijedlog najmanje jedne desetine zastupnika u Zastupnièkom domu može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom èlanu ili Vladi u cjelini.
    Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtjevati i njezin predsjednik.
    Ne može se glasovati o povjerenju prije nego što proteknu tri dana od dana dostave prijedloga Zastupnièkom domu.
    Odluka o nepovjerenju prihvaæena je ako je za nju glasovala veæina od ukupnog broja zastupnika.
    Ako Zastupnièki dom odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovo podnijeti isti prijedlog prije proteka roka od tri mjeseca.
    Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade ponijet æe ostavku predsjedniku Republike, a on æe raspustiti Vladu.
    Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom èlanu Vlade, predsjednik Vlade može podnijeti ostavku ili može predložiti predsjedniku Republike da razrješi dužnosti èlana Vlade kojemu je izglasano nepovjerenje.
  115. Ustrojstvo državne uprave ureðuje se zakonom.
    Službenici u državnoj upravi imenuju se na temelju natjeèaja ako zakonom nije drukèije odreðeno.

    4.Sudbena vlast

  116. Sudbenu vlast obavljaju sudovi.
    Sudbena vlast je samostalna i neovisna.
    Sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
  117. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graðana.
    Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima ureðuju se zakonom.
    Ustanovljavanje, djelokrug i ustrojstvo državnog odvjetništva ureðuju se zakonom.
  118. Sudske su rasprave javne i presude se izrièu javno, u ime Republike Hrvatske.
    Javnost se može iskljuèiti iz cijele rasprave ili njezina dijela ako se sudi malodobnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u braènim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i usvojenjem ili radi èuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike.
  119. U suðenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.
  120. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suðenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za mišljenje dano pri donošenju sudbene odluke.
    Suci imaju, u skladu sa zakonom, imunitet kao i zastupnici u Saboru Republike Hrvatske.
  121. Sudaèka dužnost je stalna.
    Sudac æe biti razriješen sudaèke dužnosti:


    Protiv odluke o razrješenju od sudaèke dužnosti sudac ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu Županijskom domu Sabora.
    Sudac ne može biti premješten protivno svojoj volji.
    Sudac ne može obavljati službu ili posao koji je zakon odredio kao nespojive sa sudaèkom dužnošæu.

  122. Suce i državne odvjetnike, u skadu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj disciplinskoj odgovornosti odluèuje Republièko sudbeno vijeæe.
    Republièko sudbeno vijeæe ima predsjednika i 14 èlanova.
    Predsjednika i èlanove predlaže Županijski dom, a bira ih Županijski dom, na vrijeme od osam godina, iz reda istaknutih sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti, u skladu sa zakonom.

    V USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

  123. Ustavni sud Republike Hrvatske èini jedanaest sudaca koje bira Zastupnièki dom na prijedlog Županijskog doma, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti.
    Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od èetiri godine.
  124. Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
    Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru Republike Hrvatske.
  125. Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuðen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrðuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
  126. Ustavni sud Republike Hrvatske:
  127. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe zakon ako utvrdi da je neustavan.
    Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
  128. Uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava èovjeka i graðanina i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuju se ustavnim zakonom.
    Ustavni zakon donosi se po postupku odreðenome za promjenu Ustava.
    Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuje se njegovim poslovnikom.

    VI USTROJSTVO LOKALNE (MJESNE) SAMOUPRAVE I UPRAVE

  129. Graðanima se jamèi pravo na lokalnu samoupravu.
    Pravo na lokalnu samoupravu obuhvaæa pravo odluèivanja o potrebama i interesima graðana lokalnog znaèenja, a osobito o ureðivanju prostora i urbanistièkom planiranju, o ureðivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, o socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehnièkoj kulturi te zaštiti i unapreðenju prirodnog okoliša.
    O lokanoj samoupravi donosi se zakon.
  130. Jedinice lokalne samoupravne mogu, u skladu sa zakonom, biti opæina i kotar ili grad. Njihovo podruèje odreðuje se zakonom pošto se prethodno pribavi mišljenje stanovnika tog podruèja.
    Ustrojstvo i djelokrug tijela jedinice lokalne samouprave ureðuju se njihovim statutom a u skladu sa zakonom.
    Graðani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima u skladu sa zakonom i statutom jedinice mjesne samouprave.
    U naselju ili dijelu naselja graðani imaju pravo, u skladu sa zakonom, osnovati i druge oblike mjesne samouprave.
  131. U obavljanju lokalnih poslova tijela i jedinica lokalne samouprave samostalna su u skladu sa zakonom i Statutom i podliježu samo nadzoru zakonitosti ovlaštenih republièkih tijela.
    Za obavljanje poslova državne uprave mogu se u opæini i kotaru ili gradu zakonom osnovati tijela lokalne uprave. Ustrojstvo i djelokrug tih tijela ureðuje se zakonom.
    Odreðeni se poslovi državne uprave mogu zakonom prenijeti u djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave. U obavljanju tih poslova tijela jedinica lokalne samouprave podreðena su, u skladu sa zakonom, tijelima državne uprave.
  132. Županija je jedinica lokalne uprave i samouprave.
    Podruèja županija odreðuju se zakonom tako da one budu izražaj povijesnih, prometnih i gospodarskih èimbenika i sposobne da budu prirodne samoupravne cjeline u okviru Republike.
    Ustrojstvo i djelokrug županijskih tijela odreðuje se zakonom.
    Veliki se gradovi zakonom mogu urediti kao županije.

    VII MEÐUNARODNI ODNOSI

    1. Meðunarodni ugovori

  133. Meðunarodne ugovore u ime Republike Hrvatske sklapa predsjednik Republike, a može ih u skladu sa zakonom, sklapati i Vlada Republike Hrvatske.
  134. Sabor Republike Hrvatske potvrðuje meðunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, meðunarodne ugovore vojne i politièke naravi i meðunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku.
    Meðunarodne ugovore kojima se meðunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske, Sabor potvrðuje dvotreæinskom veèinom glasova svih zastupnika.
  135. Meðunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrðeni u skladu s Ustavom i objavljeni, èine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na naèin koji su u njima utvrðeni, ili suglasno opæim pravilima meðunarodnog prava.

    2. Udruživanje i odcjepljenje

  136. Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u savez s drugim državama ima najmanje jedna treæina zastupnika u Saboru Republike Hrvatske, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
    O udruživanju Republike prethodno odluèuje Sabor dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
    Odluka o udruživanju Republike donosi se na referendumu veæinom glasova ukupnog broja biraèa u Republici.
    Referendum se mora održati u roku 30 dana od dana donošenja odluke Sabora.
    Odredbe ovog Ustava o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja (odcjepljenja) Republike Hrvatske osim kada zbog izvanrednih prilika na prijedlog jedne treæine zastupnika ili predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske Sabor može donijeti odluku o razdruživanju (odcjepljenju) radi zaštite suvereniteta Republike Hrvatske dvotreæinskom veæinom glasova prisutnih zastupnika.

    VIII PROMJENA USTAVA

  137. Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Zastupnièkom domu Sabora Republike Hrvatske, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
  138. Zastupnièki dom uz prethodno mišljenje Županijskog doma odluèuje da li æe pristupiti promjeni Ustava veæinom glasova svih zastupnika.
    Nacrt promjene Ustava Zastupnièki dom utvrðuje veæinom glasova svih zastupnika.
  139. O promjeni Ustava odluèuje, uz prethodno mišljenje Županijskog doma, Zastupnièki dom dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
  140. Promjenu Ustava proglašava Zastupnièki dom Sabora Republike Hrvatske.

    IX PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

  141. Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor Republike Hrvatske ne odluèi drugaèije.
    Ako se aktom ili postupkom tijela federacije ili tijela druge republike ili pokrajine èlanice federacije naruši teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske, ili ako bude dovedena u neravnopravan položaj u federaciji ili joj budu ugroženi interesi, republièki organi æe na temelju prava na samoodreðenje i ovim Ustavom utvrðenog suvereniteta Republike Hrvatske donijeti potrebne odluke radi zaštite suvereniteta i interesa Republike Hrvatske.
  142. Ovaj se Ustav primjenjuje od dana kad ga proglasi Sabor Republike Hrvatske, ako za primjenu pojedinih njegovih odredaba ustavnim zakonom za njegovu provedbu nije drugaèije odreðeno.
    lzbori za Sabor i predsjednika Republike raspisat æe se prema izbornim zakonima koji æe se donijeti najkasnije za godinu dana od dana proglašenja ovog Ustava.
  143. Za provedbu ovog Ustava donijet æe se ustavni zakon.