Na temelju èlanka 140. stavka I. Ustava RepubIike Hrvatske. Sabor Republike Hrvatske donosi
Polazeæi od trinaeststoljetne drevno-pravne tradicije na tlu izmedu Jadrana, Drave i Mure, hrvatski narod je saèuvao samosvijest o vIastitom identitetu i o pravu na samobitnost i neovisnost u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Stjecajem povijesnih okolnosti. nalazeæi se na razmeðu istoènog i zapadnog kršæanstva dviju èesto suprotstavljenih civilizacija i kultura te razlièitih politièkih, gospodarskih i inih interesa, hrvatski je narod stoljeæima branio svoju narodnu državu, a time i narode zapadno od svojih domovinskih granica, Hrvatski je narod bio pod vlašæu hrvatskih narodnih vladara te Hrvatskoga sabora samostalan ili pak u personalnim i ugovornim unijama i državno-pravnim savezima s drugim narodima, ali uvijek budno pazeæi na oèuvanje svoje drevne samobitnosti i suvereniteta Hrvatski narod saèuvao je i u najtežim potvijesnim uvjetima dio svoga nacionalnog prostora i glavni grad Zagreb sa svim obilježjima hrvatskoga drževnog suvereniteta èuvari i nositelji kojega bijahu - nakon narodnih vladara - Hrvatski sabor i hrvatski banovi koji imaju ovlasti podkraljeva u vrijeme kada je Kraljevina Hrvatska bila udružena s drugim državama Hrvatski je sabor oèuvao predaje o hrvatskom povijesnom pravu i održao hrvatsku državnu samobitnost tijekom sveukupne povijesti. po èemu je hrvatski narod jedan od najstarijih državotvornih povijesnih naroda Europe.
II.
U razdoblju nametnutoga centralistièkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje politièke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jaèala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice.
Danas smo suoèeni i s pokušajima da se organiziranim odmetništvom i terorizmom, poticanim izvan Republike Hrvatske narušava ustavni poredak i integritet Republike Hrvatske, štoviše. da se sprijeèi provedba volje hrvatskoga naroda i svih graðana Republike Hrvatske koja je oèitovana na izborima i ozakonjena u Ustavu Republike Hrvatske, a osobito na referendumu za suverenost, neovisnost i samostalnost u odnosu na druge republike SFRJ i ostale susjedne države. Hrvatski je narod zajedno sa svim graðanima koji Republiku Hrvatsku smatraju svojom domovinom odluèan da svim snagama brani svoju samostalnost i teritorijalnu cjelovitost od bilo èije agresije.
III.
Republika Hrvatska jest demokratska pravna i socijalna država, u kojoj su najviše vrednote ustavnoga poretka: sloboda, jednakost. nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava èovjeka, pluralizam i nepovredivost vlasništva, oèuvanje prirodna i èovjekova okoliša vladavina prava i demokratski višestranaèki sustav. Republika Hrvatska jamèi Srbima u Hrvatskoj i svim nacionalnim manjinama koje žive na njezinu tlu poštivanje svih ljudskih i graðanskih prava, a osobito slobodu izražavanja i njegovanja nacionalnog jezika i kulture, kao i politièkog organiziranja. Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana bez obzira na vjersku, etnièku i rasnu pripadnost.
Republika Hrvatska jamèi, u skladu s pravilima meðunarodnoga prava, drugim državama i meðunarodnim organizacijama da æe u cijelosti i savjesno izvršavati sva prava i obveze kao pravni sljednik dosadašnje SFRJ u dijelu koji se odnosi na Republiku Hrvatsku.
IV.
Republika Hrvatska je i po dosadašnjim ustavima FNRJ i SFRJ imala pravo na samoodreðenje ukljuèujuæi i pravo na otcjepljenje. Republika Hrvatska uspostavljajuèi se kao samostalna i suverena država, koja je do sada dio svojih suverenih prava ostvarivala u zajednici s drugim republikama i autonomnim pokrajinama u SFRJ, mijenja svoj položaj i državno-pravni odnos spram SFRJ. pristajuæi na sudjelovanje u pojedinim njezinim institucijama i službama od zajednièkog interesa u funkciji razdruživanja. Dok traje razdruživanje treba utvrditi prava i obveze, odnosno udjel Republike Hrvatske u cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i pravima dosadašnje SFRJ. Proglašenjem Ustavne odluke o osamostaljenju Republika Hrvatska otpoèinje postupak razdruživanja od ostalih republika i SFRJ. želeæi da se ovaj postupak što prije okonèa na demokratski i miroljubivi naèin, poštujuæi interese svih republika i autonomnih pokrajina koje su èinile SFRJ.
Proglašenjem Ustavne odluke o osamostaljenju ostvarene su pretpostavke za priznavanje Republike Hrvatske kao meðunarodno-pravnog subjekta, za što æe Predsjednik i Vlada Republike Hrvatske poduzeti sve odreðene korake.
Ovom Ustavnom odlukom sadašnje granice Republike Hrvatske postaju državne granice prema drugim republikama i susjednim državama dosadašnje SFRJ.
Na podruèju Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske, a do okonèanja razdruživanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Sva pitanja koja u ovom trenutku ne mogu biti riješena, kao što su položaj JNA, savezna diplomacija. razdioba zajednièkih prava i obveza bit æe ureðena posebnim dogovorom - ugovorom izmeðu Republike Hrvatske i ostalih federalnih jedinica i SFRJ u postupku razdruživanja. Dok traje razdruživanje, Republika Hrvatska priznaje samo, one savezne institucije u kojima se odluèuje na osnovama, pariteta i suglasnosti.
Savezna tijela ne mogu djelovati na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako to Vlada Republike Hrvatske za pojedini sluèaj privremeno ne odobri.
Republika Hrvatska povlaèi svoje predstavnike iz Saveznoga vijeæa Skupštine SFRJ. kojemu je istekao mandat, a njegovo je postojanje nepotrebno u postupku razdruživanja. Republika Hrvatska smatra da Vijeæe republika i pokrajina može obavljati ulogu parlamentarnog razmatranja problema razdruživanja.
V.
Republika Hrvatska priznaje puni suverenitet i meðunarodno-pravni subjektivitet novim državama koje nastaju razdruživanjem SFRJ u okviru postojeèih granica SFRJ i u okviru njihovih meðusobnih granica utvrðenih dosadašnjim ustavom ili meðusobnim dogovorom na demokratski naèin. Uspostavom samostalnosti i suverenosti Republika Hrvatska ne želi prekid odnosa s drugim republikama niti poremeèaj u gospodarskim, prometnim i financijskim odnosima ili poslovanju. Republika Hrvatska uspostavit æe posebni ugovorni odnos s Republikom Slovenijom, stvarajuæi savez dviju samostalnih suverenih država. Republika Hrvatska poziva i ostale republike dosadašnje SFRJ na stvaranje saveza suverenih država pod sljedeæim pretpostavkama: priznavanje meðusobnog državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, uzajamno uvažavanje, priznavanje politièkog pluralizma i demokracije, pluralizma vlasništva i tržišnog gospodarstva djelotvorno poštivanje ljudskih prava, prava nacionalnih manjina i drugih civilizacijskih vrednota slobodnoga svijeta. kao i spremnost na reciproèni dogovor i ugovor o svim spornim pitanjima koja postoje izmedu pojedinih republika suverenih država.
Republika Hrvatska polazi od stanovišta da bi savez suverenih država s Republikom Slovenijom kao i s ostalim republikama. utemeljen na osnovama ugovorne, dobrovoljne i interesne zajednice. mogao biti od koristi za sve republike dosadašnje SFRJ pod uvjetom da se poštuju meðusobni interesi po važeæim propisima meðunarodnog prava, posebno onih na kojima se zasniva i izgraðuje Europska zajednica, jer ta naèela pokazuju životnost i praktiènu djelotvornost i ona su putokaz koji æe i u buduæem savezu suverenih država, do ulaska u Europsku zajednicu, osigurati mir, prosperitet i meðunarodno uvažvanje.
Klasa: 010-03/91-02/05
Zagreb. 25. lipnja 1991.
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeæa udruženog rada
Ivan Matija, v. r.
Predsjednik Vijeæa opæina
Luka Bebiæ, dipl. ing., v. r.
Predsjednik Društveno-politièkog vijeæa
Ivan Vekiæ, v. r.
Predsjednik Sabora
dr. Žarko Domljan, v. r.