I. IZVORIŠNE OSNOVE
Izražavajuæi tisuæljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrðenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u razlièitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se oèitovalo:
- u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeæu;
- u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeæu;
- u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeæu;
- u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatiènoj sankciji iz godine 1712;
- u zakljuècima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašæu, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
- u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o ureðenju odnosa izmeðu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatièke sankcije iz godine 1712;
- u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške monarhije;
- u èinjenici da odluku Narodnoga vijeæa Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.), poslije (3. listopada 1929.) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;
- u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašistièkog vijeæa narodnog osloboðenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalistièke Republike Hrvatske (1963-1990.).
Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunistièkoga sustava i promjena meðunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisuægodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odluènost i spremnost za uspostavu i oèuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Polazeæi od iznesenih povijesnih èinjenica, te opæeprihvaæenih naèela u suvremenu svijetu i neotuðivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodreðenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, ukljuèujuæi i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost meðunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Èeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamèi ravnopravnost s graðanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta.
Poštujuæi na slobodnim izborima odluèno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih graðana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava èovjeka i državljanina, te promièe njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.
II. TEMELJNE ODREDBE
Èlanak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluèivanjem.
Èlanak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuðiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim podruèjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zraènim prostorom iznad tih podruèja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s meðunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim podruèjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga podruèja do granica sa susjedima.
Hrvatski državni sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odluèuje:
- o ureðivanju gospodarskih, pravnih i politièkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
- o oèuvanju prirodnog i, kulturnog bogatstva i korištenju njime;
- o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajuæi suvereno pravo da sama odluèuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
Èlanak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava èovjeka, nepovredivost vlasništva, oèuvanje prirode i èovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranaèki sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na naèelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Èlanak 6.
Slobodno je osnivanje politièkih stranaka.
Politièke se stranke ustrojavaju po teritorijalnom naèelu.
Nije dopušten rad politièke stranke koja svojim programom ili djelovanjem nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske.
Èlanak 7.
Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost i brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
Obrambeno se ustrojstvo Republike Hrvatske ureðuje zakonom.
Èlanak 8.
Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskog državnog sabora.
Èlanak 9.
Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ureðuje se zakonom.
Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izruèen drugoj državi.
Èlanak 10.
Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promièe njihove veze s domovinom.
Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama jamèi se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
Èlanak 11.
Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb èija je osnovica 25 naizmjeniènih crvenih i bijelih (srebrenih) polja.
Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
Himna je Republike Hrvatske "Lijepa naša domovino".
Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja ureðuje se zakonom.
Èlanak 12.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinièno pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinièno pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te æirilièno ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
Èlanak 13.
Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.
Grad Zagreb je posebna i jedinstvena teritorijalna i upravna cjelina, kojoj se ustrojstvo ureðuje zakonom.
III. TEMELJNE SLOBODE I PRAVA ÈOVJEKA
I GRAÐANINA
1. Zajednièke odredbe
Svaki èovjek i graðanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politièkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roðenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Èlanak 15.
U Republici Hrvatskoj jamèi se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamèi se sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
Èlanak 16.
Slobode i prava mogu se ogranièiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Èlanak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamèena Ustavom mogu se ogranièiti. O tome odluèuje Hrvatski državni sabor dvotreæinskom veæinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, predsjednik Republike.
Opseg ogranièenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost graðana s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u sluèaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ogranièiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani muèenja, surovog ili ponižavajuæeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj odreðenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Jamèi se pravo na žalbu protiv pojedinaènih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno iskljuèeno u sluèajevima odreðenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.
Pojedinaèni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamèuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinaènih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Èlanak 20.
Tko se ogriješi o odredbe ovoga Ustava o temeljnim slobodama i pravima èovjeka i graðanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
2. Osobne i politièke slobode i prava
Èlanak 21.
Svako ljudsko biæe ima pravo na život.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Èlanak 22.
Èovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ogranièiti sloboda, osim kada je to odreðeno zakonom, o èemu odluèuje sud.
Èlanak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lijeènièkim ili znanstvenim pokusima.
Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.
Èlanak 24.
Nitko ne može biti uhiæen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti proèitan i uruèen uhiæeniku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je poèinila teško kazneno djelo odreðeno zakonom. Uhiæena osoba mora odmah na naèin njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhiæenja, te o svojim pravima utvrðenima zakonom.
Svaka se osoba koja je uhiæena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji æe bez odgode odluèiti o zakonitosti lišenja slobode.
Èlanak 25.
Sa svakim se uhiæenikom i osuðenikom mora postupati èovjeèno i poštivati njegovo dostojanstvo.
Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraæem roku, odreðenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku osloboðen ili osuðen.
Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.
Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuðen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.
Svi su graðani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava graðanima pravnu pomoæ, u skladu sa zakonom.
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoænom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Svatko tko je osumnjièen ili optužen zbog kaznenog djela ima pravo:
- na pravièno suðenje pred nadležnim sudom ustanovljenime zakonom;
- u najkraæem roku biti izviješten o razlozima optužbe što se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete;
- na branitelja i nesmetano opæenje s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat;
- da mu se sudi u njegovoj nazoènosti, ukoliko je dostupan sudu, te da se brani sam ili uz pomoæ branitelja kojega je sam izabrao.
Okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe ili da prizna krivnju.
Dokazi pribavljeni na nezakonit naèin ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.
Èlanak 30.
Kaznena osuda za teška i osobito neèasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak steèenih ili zabranu stjecanja na odreðeno vrijeme nekih prava na obavljanje odreðenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Èlanak 31.
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je poèinjeno nije bilo utvrðeno zakonom ili meðunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreæi kazna koja nije bila odreðena zakonom. Ako zakon nakon poèinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit æe se takva kazna.
Nitko ne može ponovno biti suðen za djelo za koje je veæ bio suðen i za koje je donesena pravomoæna sudska odluka.
Ne može se ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je osloboðena pravomoænom presudom.
Èlanak 32.
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki graðanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ogranièiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
Èlanak 33.
Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utoèište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitièke zloèine i djelatnosti opreène temeljnim naèelima meðunarodnog prava.
Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni izruèen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s meðunarodnim ugovorom i zakonom.
Èlanak 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazoèni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviða zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana uæi u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazoènosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhiæenju ili radi hvatanja poèinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu veæeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poèinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazoènosti svjedoka.
Èlanak 35.
Svakomu se èovjeku i graðaninu jamèi štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i èasti.
Èlanak 36.
Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika opæenja zajamèena je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ogranièenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.
Èlanak 37.
Svakom se jamèi sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obraðivati i koristiti samo uz uvjete odreðene zakonom.
Zakonom se ureðuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatièkih sustava u državi.
Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrðenoj svrsi njihovoga prikupljanja.
Jamèi se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaæa osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopæavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopæavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamèi se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješæu povrijeðeno Ustavom utvrðeno pravo.
Èlanak 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Èlanak 40.
Jamèi se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oèitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Èlanak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, uèilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoæ države.
Èlanak 42.
Svim se graðanima priznaje pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed.
Èlanak 43.
Graðanima se jamèi pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politièka, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga graðani mogu slobodno osnivati politièke stranke, sindikate i druge udruge, ukljuèivati se u njih ili iz njih istupati.
Pravo slobodnog udruživanja ogranièeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Èlanak 44.
Svaki graðanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
Èlanak 45.
Biraèko pravo, opæe i jednako, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina. Biraèko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
U izborima za Zastupnièki dom Sabora i predsjednika Republike ostvarivanje biraèkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi naèin odreðen zakonom.
Èlanak 46.
Svaki graðanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Èlanak 47.
Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih graðana.
Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnièkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti odreðene zakonom.
3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava
Èlanak 48.
Jamèi se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasnièkoga prava i njiho- vi korisnici dužni su pridonositi opæem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete odreðene zakonom.
Jamèi se pravo nasljeðivanja.
Èlanak 49.
Poduzetnièka i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su monopoli.
Država potièe gospodarski napredak i socijalno blagostanje graðana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
Prava steèena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaèu jamèi se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
Èlanak 50.
Zakonom je moguæe u interesu Republike Hrvatske ogranièiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnièka se sloboda i vlasnièka prava mogu iznimno ogranièiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Èlanak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim moguænostima.
Porezni se sustav temelji na naèelima jednakosti i pravednosti.
Èlanak 52.
More, morska obala i otoci, vode, zraèni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog znaèenja, za koje je zakonom odreðeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se odreðuje naèin na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranièenja kojima su podvrgnuti.
Èlanak 53.
Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.
Hrvatska narodna banka odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za opæu likvidnost plaæanja u zemlji i prema inozemstvu.
Hrvatska narodna banka u svom radu je samostalna i odgovorna Hrvatskom državnom saboru. Dobit ostvarena poslovanjem Hrvatske narodne banke pripada državnom proraèunu.
Položaj Hrvatske narodne banke ureðuje se zakonom.
Èlanak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Èlanak 55.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme odreðuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaæeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreæi.
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odluèivanju u poduzeæu.
Èlanak 56.
Pravo zaposlenih i èlanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureðuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.
Prava u svezi s poroðajem, materinstvom i njegom djece ureðuju se zakonom.
Èlanak 57.
Slabim, nemoænima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graðanima država osigurava pravo na pomoæ za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Posebnu skrb država posveæuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu ukljuèivanju u društveni život.
Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoæi iz inozemstva.
Èlanak 58.
Svakomu se graðaninu jamèi pravo na zdravstvenu zaštitu.
Èlanak 59.
Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u meðunarodne sindikalne organizacije.
U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ogranièiti sindikalno organiziranje.
Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Èlanak 60.
Jamèi se pravo na štrajk.
U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama odreðenima zakonom može se ogranièiti pravo na štrajk.
Èlanak 61.
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.
Brak i pravni odnosi u braku, izvanbraènoj zajednici i obitelji ureðuju se zakonom.
Èlanak 62.
Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promièe ostvarivanje prava na dostojan život.
Èlanak 63.
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odluèuju o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i duševno ošteæeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoæne roditelje.
Država osobitu skrb posveæuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
Èlanak 64.
Dužnost je svih da štite djecu i nemoæne osobe.
Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreðene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utjeèe na njihovo zdravlje ili æudoreðe, niti im se takav rad smije dopustiti.
Mladež, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
Èlanak 65.
Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
Èlanak 66.
Uz uvjete odreðene zakonom, graðani mogu osnivati privatne škole i uèilišta.
Èlanak 67.
Jamèi se autonomija sveuèilišta.
Sveuèilište samostalno odluèuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Èlanak 68.
Jamèi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnièkog stvaralaštva.
Država potièe i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnièka dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jamèi se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistjeèu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnièkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potièe i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
Èlanak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava pravo graðana na zdrav okoliš.
Graðani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveæivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI
1. Hrvatski državni sabor
Èlanak 70.
Hrvatski državni sabor je predstavnièko tijelo graðana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Hrvatski državni sabor se sastoji od Zastupnièkog doma i Županijskog doma.
Èlanak 71.
Zastupnièki dom ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju opæeg i jednakoga biraèkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.
U Županijski dom graðani svake županije, na temelju opæega biraèkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem tri zastupnika.
Predsjednik Republike po isteku mandata postaje, ako se izrièito ne odrekne te dužnosti, doživotni èlan Županijskog doma.
Predsjednik Republike može imenovati iz reda za Republiku Hrvatsku osobito zaslužnih graðana do pet zastupnika u Županijski dom.
Èlanak 72.
Zastupnici se u domove Hrvatskog državnog sabora biraju na vrijeme od èetiri godine.
Nitko ne može istodobno biti zastupnikom u Zastupnièkom domu i Županijskom domu.
Zakonom se odreðuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u domove Sabora.
Èlanak 73.
Izbori se za zastupnike u domove Hrvatskog državnog sabora održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja domova Sabora.
Prvo zasjedanje domova Hrvatskog državnog sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
Èlanak 74.
Zastupnici u Hrvatskom državnom saboru nemaju obvezujuæi mandat.
Zastupnici u Saboru primaju stalnu novèanu naknadu i imaju druga prava odreðena zakonom.
Èlanak 75.
Zastupnici u Hrvatskom državnom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Saboru.
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja doma Sabora.
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja doma Sabora samo ako je zateèen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se sluèaju izvješæuje predsjednika doma Sabora.
Ako dom Sabora nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluèuje mandatno-imunitetno povjerenstvo doma, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi dom Sabora.
Èlanak 76.
Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom državnom saboru može se zakonom produžiti samo u sluèaju rata.
Èlanak 77.
Zastupnièki dom i Županijski dom mogu se raspustiti ako to odluèi veæina svih njihovih zastupnika.
Predsjednik Republike može, u skladu s Ustavom, raspustiti Zastupnièki dom.
Èlanak 78.
Domovi Hrvatskog državnog sabora redovito zasjedaju dva puta godišnje: prvi put, izmeðu 15. sijeènja i 30. lipnja i drugi put, izmeðu 15. rujna i 15. prosinca.
Domovi Hrvatskog državnog sabora zasjedaju izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili veæine zastupnika u domu.
Èlanak 79.
Unutarnje ustrojstvo i naèin rada Zastupnièkog doma i Županijskog doma ureðuje se poslovnikom, u skladu s Ustavom.
Poslovnik doma donosi se veæinom glasova svih zastupnika.
Zastupnièki dom i Županijski dom imaju predsjednika i jednog ili više potpredsjednika.
Prava i dužnosti predsjednika i potpredsjednika doma utvrðuju se poslovnikom.
Predsjednik Zastupnièkog doma predsjednik je i Hrvatskog državnog sabora.
Èlanak 80.
Zastupnièki dom:
- odluèuje o donošenju i promjeni Ustava;
- donosi zakone;
- donosi državni proraèun;
- odluèuje o ratu i miru;
- odluèuje o promjeni granica Republike Hrvatske;
- raspisuje referendum;
- obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom;
- nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i zakonom;
- daje amnestiju za kaznena djela;
- obavlja druge poslove utvrðene Ustavom.
Èlanak 81.
Županijski dom:
- predlaže Zastupnièkome domu zakone i raspisivanje referenduma;
- raspravlja i može davati mišljenje o pitanjima koja su u djelokrugu Zastupnièkog doma;
- daje Zastupnièkomu domu prethodno mišljenje u postupku donošenja Ustava te zakona kojima se ureðuju nacionalna prava, razraðuju Ustavom utvrðene slobode i prava èovjeka i graðanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i ustrojstvo lokalne samouprave i uprave;
- može u roku od petnaest dana od dana izglasavanja zakona o Zastupnièkom domu, uz obrazloženo mišljenje, vratiti zakon na ponovno odluèivanje Zastupnièkomu domu. U tom sluèaju Zastupnièki dom u donošenju zakona odluèuje natpoloviènom veæinom svih zastupnika, osim kada Zastupnièki dom zakone donosi dvotreæinskom veæinom;
- obavlja druge poslove utvrðene Ustavom.
Èlanak 82.
Ako Ustavom nije drugaèije odreðeno, Zastupnièki dom i Županijski dom donose odluke veæinom glasova ukoliko je na sjednici nazoèna veæina zastupnika.
Zastupnici glasuju osobno.
Èlanak 83.
Zakone kojima se ureðuju nacionalna prava Zastupnièki dom donosi dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
Zakone kojima se razraðuju Ustavom utvrðene slobode i prava èovjeka i graðanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i ustrojstvo lokalne samouprave i uprave Zastupnièki dom donosi veæinom glasova svih zastupnika.
Èlanak 84.
Sjednice su domova Hrvatskog državnog sabora javne.
Èlanak 85.
Pravo da predlaže zakone ima svaki zastupnik u Zastupnièkom domu, radna tijela Zastupnièkog doma, Županijski dom i Vlada Republike Hrvatske.
Èlanak 86.
Zastupnici u domovima Hrvatskog državnog sabora imaju, u skladu s poslovnikom, pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnièka pitanja.
Èlanak 87.
Zastupnièki dom može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
Na referendumu se odluèuje veæinom biraèa koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veæina od ukupnog broja biraèa u Republici Hrvatskoj.
Odluka donesena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.
Èlanak 88.
Zastupnièki dom može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama ureðuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrðenih sloboda i prava èovjeka i graðanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naèin rada državnih tijela i lokalne samouprave.
Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Zastupnièki dom ne odluèi drukèije.
Èlanak 89.
Zakone proglašava predsjednik Republike u roku osam dana od kad su, u skladu s Ustavom, doneseni u Zastupnièkom domu.
Èlanak 90.
Prije nego što stupe na snagu, zakoni se objavljuju u "Narodnim novinama", službenome listu Republike Hrvatske.
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukèije odreðeno. Samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
Èlanak 91.
Državni se prihodi i rashodi utvrðuju u državnom proraèunu.
U zakonu èija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.
Èlanak 92.
Domovi Hrvatskog državnog sabora mogu osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.
Èlanak 93.
Puèki je pravobranitelj opunomoæenik Hrvatskog državnog sabora koji štiti ustavna i zakonska prava graðana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.
Puèkog pravobranitelja bira Zastupnièki dom na vrijeme od osam godina.
Uvjeti za izbor i razrješenje, djelokrug i naèin rada puèkog pravobranitelja i njegovih zamjenika ureðuju se zakonom.
2. Predsjednik Republike Hrvatske
Èlanak 94.
Predsjednik Republike Hrvatske državni je poglavar.
Predsjednik Republike zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za poštivanje Ustava, osigurava opstojnost i jedinstvenost Republike Hrvatske i redovno djelovanje državne vlasti.
Èlanak 95.
Predsjednik Republike bira se na temelju opæeg i jednakog biraèkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.
Predsjednikom Republike nitko ne može biti više od dva puta.
Predsjednik Republike bira se veæinom svih biraèa koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu veæinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.
Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stjeèe kandidat koji je sljedeæi po broju dobivenih glasova.
Izbor predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
Prije nego preuzme dužnost, predsjednik Republike polaže sveèanu zakletvu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Izbor predsjednika Republike ureðuje se zakonom.
Èlanak 96.
Predsjednik Republike ne može, osim stranaèke, obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Èlanak 97.
U sluèaju smrti, ostavke ili trajne sprijeèenosti predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost, nastup koje utvrðuje Ustavni sud Republike Hrvatske na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, dužnost predsjednika Republike privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog državnog sabora.
Izbor novog predsjednika Republike mora se obaviti u roku 60 dana od dana kada je bivši predsjednik prestao obavljati dužnost.
Èlanak 98.
Predsjednik Republike:
- raspisuje izbore za domove Hrvatskog državnog sabora i saziva ih na prvo zasjedanje;
- raspisuje referendum u skladu s Ustavom;
- imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske;
- na prijedlog predsjednika Vlade Republike Hrvatske imenuje i razrješuje dužnosti njezine potpredsjednike i èlanove;
- daje pomilovanja;
- dodjeljuje odlikovanja i priznanja odreðena zakonom;
- obavlja druge dužnosti odreðene Ustavom.
Èlanak 99.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade, odluèuje o osnivanju diplomatskih i drugih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu.
Predsjednik Republike postavlja i opoziva diplomatske predstavnike Republike Hrvatske te prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih diplomatskih predstavnika.
Èlanak 100.
Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.
Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne dužnosnike, u skladu sa zakonom.
Predsjednik Republike imenuje èlanove Vijeæa obrane i nacionalne sigurnosti i predsjedava Vijeæu.
Na temelju odluke Zastupnièkog doma Hrvatskog državnog sabora predsjednik Republike objavljuje rat i zakljuèuje mir.
Èlanak 101.
Predsjednik Republike donosi uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere u sluèaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemoguæena da redovito obavljaju ustavne dužnosti. Dok se predsjednik Republike koristi tim ovlastima, Zastupnièki dom ne može biti raspušten.
Predsjednik Republike podnijet æe uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Zastupnièkom domu Hrvatskog državnog sabora èim se Sabor bude mogao sastati.
Èlanak 102.
Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Vlade Republike Hrvatske i stavljati na njezin dnevni red pitanja za koja smatra da ih treba razmotriti.
Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vlade na kojoj je nazoèan.
Èlanak 103.
Predsjednik Republike može Hrvatskom državnom saboru upuæivati poslanice, a jednom godišnje podnosi mu izvješæe o stanju hrvatske države i nacije.
Èlanak 104.
Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika, a nakon savjetovanja s predsjednikom Doma, može raspustiti Zastupnièki dom, ako taj Dom izglasa nepovjerenje Vladi ili ako za mjesec dana od dana predlaganja ne prihvati državni proraèun.
Predsjednik Republike ne može ponovno raspustiti Zastupnièki dom prije isteka godine dana od dana raspuštanja.
Èlanak 105.
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju poèini u obavljanju svojih dužnosti.
Postupak za utvrðivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike može pokrenuti Zastupnièki dom dvotreæinskom veæinom svih zastupnika.
O odgovornosti predsjednika Republike odluèuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotreæinskom veæinom svih sudaca.
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.
Èlanak 106.
Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih ovlasti pomažu Predsjednièko vijeæe i druga savjetodavna i pomoæna tijela kojima èlanove imenuje i razrješuje predsjednik Republike.
3. Vlada Republike Hrvatske
Èlanak 107.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
Èlanak 108.
Vladu Republike Hrvatske èine predsjednik, potpredsjednici, ministri i drugi njezini èlanovi.
Èlanak 109.
Ustrojstvo i naèin rada i odluèivanja Vlade propisuje se zakonom i njenim poslovnikom.
Unutarnje ustrojstvo ministarstva, Vlada ureðuje uredbama, a za obavljanje svojih poslova osniva službe.
Èlanak 110.
Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom, predlaže zakone i državni proraèun te provodi zakone i druge propise koje donosi Hrvatski državni sabor.
Èlanak 111.
Vlada je odgovorna predsjedniku Republike i Zastupnièkomu domu Hrvatskog državnog sabora.
Predsjednik, potpredsjednici i èlanovi Vlade zajednièki su odgovorni za odluke koje Vlada donosi, a osobno su odgovorni za svoje podruèje rada.
Èlanak 112.
Predsjednik Vlade, najkasnije 15 dana pošto je imenovan, predstavlja Vladu Zastupnièkomu domu i traži glasovanje o povjerenju Vladi.
Imenovanje predsjednika i èlanova Vlade prihvaæeno je ako joj je povjerenje iskazala veæina svih zastupnika u Zastupnièkom domu.
Èlanak 113.
Na prijedlog najmanje jedne desetine zastupnika u Zastupnièkomu domu može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom èlanu ili Vladi u cjelini.
Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.
Ne može se glasovati o povjerenju prije nego proteknu tri dana od dana dostave prijedloga Zastupnièkom domu.
Odluka o nepovjerenju prihvaæena je ako je za nju glasovala veæina od ukupnog broja zastupnika.
Ako Zastupnièki dom odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije proteka roka od tri mjeseca.
Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade podnijet æe ostavku predsjedniku Republike, a on æe raspustiti Vladu.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinomu èlanu Vlade, predsjednik Vlade može podnijeti ostavku ili može predložiti predsjedniku Republike da razriješi dužnosti èlana Vlade kojemu je izglasano nepovjerenje.
Èlanak 114.
Ustrojstvo državne uprave ureðuje se zakonom.
Službenici u državnoj upravi imenuju se na temelju natjeèaja, ako zakonom nije drukèije odreðeno.
Èlanak 115.
Sudbenu vlast obavljaju sudovi.
Sudbena vlast je samostalna i neovisna.
Sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Èlanak 116.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graðana.
Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima ureðuju se zakonom.
Ustanovljavanje, djelokrug i ustrojstvo državnog odvjetništva ureðuju se zakonom.
Èlanak 117.
Sudske su rasprave javne i presude se izrièu javno, u ime Republike Hrvatske.
Javnost se može iskljuèiti iz cijele rasprave ili njezina dijela ako se sudi malodobnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u braènim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i usvojenjem, ili radi èuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske.
Èlanak 118.
U suðenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.
Èlanak 119.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suðenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za mišljenje dano pri donošenju sudbene odluke.
Suci imaju, u skladu sa zakonom, imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom državnom saboru.
Èlanak 120.
Sudaèka dužnost je stalna.
Sudac æe biti razriješen sudaèke dužnosti:
- ako to sam zatraži;
- ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost;
- ako bude osuðen za kazneno djelo koje ga èini nedostojnim obavljanja sudaèke dužnosti;
- ako u skladu sa zakonom, zbog poèinjenog teškog disciplinskog djela, tako odluèi, Državno sudbeno vijeæe.
Protiv odluke o razrješenju od sudaèke dužnosti sudac ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu Županijskomu domu Sabora.
Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji.
Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudaèkom dužnošæu.
Èlanak 121.
Suce i državne odvjetnike, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj disciplinskoj odgovornosti odluèuje Državno sudbeno vijeæe.
Državno sudbeno vijeæe ima predsjednika i 14 èlanova.
Predsjednika i èlanove predlaže Županijski dom, a bira ih Zastupnièki dom, na vrijeme od osam godina, iz reda istaknutih sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti, u skladu sa zakonom.
V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Èlanak 122.
Ustavni sud Republike Hrvatske èini jedanaest sudaca koje bira Zastupnièki dom na prijedlog Županijskog doma, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveuèilišnih profesora pravnih znanosti.
Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od èetiri godine.
Èlanak 123.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom državnom saboru.
Èlanak 124.
Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuðen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrðuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Èlanak 125.
Ustavni sud Republike Hrvatske:
- odluèuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
- odluèuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
- štiti ustavne slobode i prava èovjeka i graðanina;
- rješava sukob nadležnosti izmeðu tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti;
- odluèuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike;
- nadzire ustavnost programa i djelovanja politièkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
- nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
- obavlja druge poslove odreðene Ustavom.
Èlanak 126.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe zakon ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut æe ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
Èlanak 127.
Uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava èovjeka i graðanina i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuju se ustavnim zakonom.
Ustavni zakon donosi se po postupku odreðenome za promjenu Ustava.
Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske ureðuje se njegovim poslovnikom.
VI. USTROJSTVO LOKALNE (MJESNE) SAMOUPRAVE I UPRAVE
Èlanak 128.
Graðanima se jamèi pravo na lokalnu samoupravu.
Pravo na lokalnu samoupravu obuhvaæa pravo odluèivanja o potrebama i interesima graðana lokalnog znaèenja, a osobito o ureðivanju prostora i urbanistièkom planiranju, o ureðivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehnièkoj kulturi te zaštiti i unapreðenju prirodnog okoliša.
O lokalnoj samoupravi donosi se zakon.
Èlanak 129.
Jedinice lokalne samouprave mogu, u skladu sa zakonom, biti opæina ili kotar i grad. Njihovo podruèje odreðuje se zakonom pošto se prethodno pribavi mišljenje stanovnika tog podruèja.
Ustrojstvo i djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave ureðuju se njihovim statutom a u skladu sa zakonom.
Graðani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima u skladu sa zakonom i statutom jedinice mjesne samouprave.
U naselju ili dijelu naselja graðani imaju pravo u skladu sa zakonom, osnivati i druge oblike mjesne samouprave.
Èlanak 130.
U obavljanju lokalnih poslova tijela jedinica lokalne samouprave samostalna su u skladu sa zakonom i statutom i podliježu samo nadzoru zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Za obavljanje poslova državne uprave mogu se u opæini ili kotaru i gradu zakonom osnivati tijela lokalne uprave. Ustrojstvo i djelokrug tih tijela ureðuje se zakonom.
Odreðeni se poslovi državne uprave mogu zakonom prenijeti u djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave. U obavljanju tih poslova tijela jedinica lokalne samouprave podreðena su, u skladu sa zakonom, tijelima državne uprave.
Èlanak 131.
Županija je jedinica lokalne uprave i samouprave.
Podruèja županija odreðuju se zakonom tako da one budu izražaj povijesnih, prometnih i gospodarskih èimbenika i sposobne da budu prirodne samoupravne cjeline u okviru Republike Hrvatske.
Ustrojstvo i djelokrug županijskih tijela odreðuju se zakonom.
Veliki se gradovi zakonom mogu urediti kao županije.
VII. MEÐUNARODNI ODNOSI
1. Meðunarodni ugovori
Èlanak 132.
Meðunarodne ugovore u ime Republike Hrvatske sklapa predsjednik Republike, a može ih u skladu sa zakonom, sklapati i Vlada Republike Hrvatske.
Èlanak 133.
Zastupnièki dom Hrvatskog državnog sabora potvrðuje meðunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, meðunarodne ugovore vojne i politièke naravi i meðunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Meðunarodne ugovore kojima se meðunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske, Zastupnièki dom Sabora potvrðuje dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
Èlanak 134.
Meðunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrðeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, èine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na naèin koji su u njima utvrðeni, ili suglasno opæim pravilima meðunarodnog prava.
2. Udruživanje i odcjepljenje
Èlanak 135.
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna treæina zastupnika u Zastupnièkom domu Sabora, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odluèuje Zastupnièki dom Sabora dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu veæinom glasova ukupnog broja biraèa u državi.
Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Zastupnièkog doma Sabora.
Odredbe ovoga èlanka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.
VIII. PROMJENA USTAVA
Èlanak 136.
Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Zastupnièkom domu Hrvatskog državnog sabora, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
Èlanak 137.
Zastupnièki dom uz prethodno mišljenje Županijskog doma odluèuje da li æe pristupiti promjeni Ustava veæinom glasova svih zastupnika.
Nacrt promjene Ustava Zastupnièki dom utvrðuje veæinom glasova svih zastupnika.
Èlanak 138.
O promjeni Ustava odluèuje, uz prethodno mišljenje Županijskog doma, Zastupnièki dom dvotreæinskom veæinom glasova svih zastupnika.
Èlanak 139.
Promjenu Ustava proglašava Zastupnièki dom Hrvatskog državnog sabora.