Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, 1999. IX. 24.

ZASTUPNIÈKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju èlanka 127. Ustava Republike Hrvatske, Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. rujna 1999., donio je ODLUKU O PROGLAŠENJU USTAVNOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE Proglašava se Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske kojega je donio Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. rujna 1999.

Klasa: 711-01/99-01/02

Zagreb, 24. rujna 1999.

ZASTUPNIÈKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik

Zastupnièkog doma

Hrvatskoga državnog sabora

akademik Vlatko Pavletiæ, v. r.

USTAVNI ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

I. OPÆE ODREDBE

Èlanak 1.

Ovim se Ustavnim zakonom ureðuju uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava èovjeka i graðanina i druga pitanja važna za izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda. Èlanak 2.

Djelovanje Ustavnog suda je javno.

Èlanak 3.

(1) Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom državnom saboru.

(2) Sudac Ustavnog suda ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost za izraðeno mišljenje ili glasovanje u Ustavnom sudu. (3) Sudac Ustavnog suda ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda. (4) Sudac Ustavnog suda može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zateèen da èini kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom sluèaju državno tijelo, koje je suca Ustavnog suda pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda. (5) Ustavni sud može odluèiti da sudac Ustavnog suda protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ne obavlja dužnosti u Ustavnom sudu dok taj postupak traje.

II. UVJETI ZA IZBOR SUDACA USTAVNOG SUDA, IZBOR SUDACA USTAVNOG SUDA

I PRESTANAK NJIHOVE DUŽNOSTI

Èlanak 4.

(1) Suce Ustavnog suda predlaže Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora veæinom glasova svih zastupnika. (2) Suce Ustavnog suda bira Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora veæinom glasova svih zastupnika. Èlanak 5.

(1) Za suca Ustavnog suda se može izabrati osobu koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istakla znanstvenim ili struènim radom ili svojim javnim djelovanjem. (2) Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti i ispunjava druge uvjete iz stavka 1. ovoga èlanka može se izabrati za suca Ustavnog suda ako ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci. (3) Suci Ustavnog suda biraju se osobito iz reda sudaca, državnih odvjetnika, državnih pravobranitelja, odvjetnika i sveuèilišnih nastavnika pravnih znanosti.

Èlanak 6.

(1) Izabrani suci Ustavnog suda stupaju na dužnost na dan isteka mandata sudaca umjesto kojih su izabrani. (2) Sudac Ustavnog suda koji je izabran umjesto suca koji je razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran stupa na dužnost u roku kojeg odredi Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora.

Èlanak 7.

Prije nego što stupe na dužnost suci Ustavnog suda polažu pred predsjednikom Republike Hrvatske ovu prisegu: »Prisežem svojom èašæu da æu se u obavljanju dužnosti suca Ustavnog suda Republike Hrvatske pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da æu savjesno obavljati svoju dužnost.« Èlanak 8.

(1) Mandat suca Ustavnog suda poèinje teæi od dana stupanja na dužnost.

(2) Predsjednik Ustavnog suda dužan je šest mjeseci prije isteka mandata suca Ustavnog suda izvijestiti o tome predsjednika Hrvatskoga državnog sabora.

Èlanak 9.

(1) Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

(2) Sveuèilišni nastavnik (docent, izvanredni i redoviti profesor) pravnih znanosti izabran za suca Ustavnog suda može, izvan radnog odnosa i u smanjenom opsegu, nastaviti obavljati nastavu i znanstveni rad kao sveuèilišni nastavnik pravnih znanosti. (3) U smislu ovoga Ustavnog zakona ne smatra se javnom, odnosno profesionalnom dužnošæu ni druga znanstvena i struèna djelatnost, niti èlansko djelovanje u institutima i udrugama pravnika, kao ni u humanitarnim, kulturnim, sportskim i drugim udrugama. Èlanak 10.

(1) Sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran:

- ako to sam zatraži,

- ako bude osuðen na zatvorsku kaznu zbog poèinjenoga kaznenog djela,

- ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

(2) Postojanje razloga za razrješenje suca Ustavnog suda prije isteka mandata utvrðuje Ustavni sud i o tome izvješæuje predsjednika Hrvatskoga državnog sabora.

Èlanak 11.

(1) Ako sudac Ustavnog suda zatraži da bude razriješen dužnosti, a Zastupnièki dom Hrvatskoga državnog sabora ne donese odluku o tom zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, Ustavni sud æe na zahtjev predsjednika ili suca Ustavnog suda utvrditi da mu je prestao mandat.

(2) Sud koji je izrekao zatvorsku kaznu dužan je bez odgode dostaviti pravomoænu presudu Ustavnom sudu, koji æe o tome odmah izvijestiti predsjednika Hrvatskoga državnog sabora. (3) Prijedlog da se pokrene postupak radi utvrðivanja trajnog gubitka sposobnosti suca Ustavnog suda da obavlja svoju dužnost Ustavnom sudu podnosi njegov predsjednik. (4) Postupak radi utvrðivanja trajnog gubitka sposobnosti predsjednika Ustavnog suda, Ustavnom sudu predlažu tri njegova suca.

(5) Odluku o prijedlogu iz stavka 4. ovoga èlanka donosi Ustavni sud veæinom glasova svih sudaca.

Èlanak 12.

(1) Tijekom postupka propisanog odredbama èlanka 10. i 11. ovoga Ustavnog zakona sudac Ustavnog suda može biti udaljen od obavljanja dužnosti.

(2) Odluku o udaljenju donosi, na prijedlog predsjednika Ustavnog suda, Ustavni sud veæinom glasova svih sudaca. (3) Prijedlog za udaljenje predsjednika Ustavnog suda podnose tri suca.

(4) Odluku o prijedlogu za udaljenje predsjednika Ustavnog suda donosi Ustavni sud veæinom glasova svih sudaca. Èlanak 13.

(1) Sudac Ustavnog suda kome je prestala sudaèka dužnost zbog isteka mandata ima pravo na mirovinu pod istim uvjetima kako je to odreðeno za zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. (2) Sudac Ustavnog suda koji je razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran na osobno traženje ili zbog toga što je trajno izgubio sposobnost da obavlja svoju dužnost ima pravo na mirovinu pod istim uvjetima kao i sudac iz stavka 1. ovoga èlanka. Èlanak 14.

Ustavni sud bira tajnim glasovanjem predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od èetiri godine veæinom glasova svih sudaca. Èlanak 15.

Sudac Ustavnog suda ne smije biti èlan nijedne politièke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj politièkoj stranci.

III. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM - OPÆE ODREDBE

Èlanak 16.

(1) Postupak se pred Ustavnim sudom pokreæe pisanim zahtjevom, prijedlogom i ustavnom tužbom (u nastavku: podnesci). (2) Podnesci upuæeni Ustavnom sudu moraju biti potpisani. (3) Podnesak se podnosi Ustavnom sudu izravno ili mu se šalje poštom. Dan predaje podneska pošti preporuèeno smatra se danom predaje Ustavnom sudu.

(4) Ako podnesak nije predan Ustavnom sudu, nego drugome tijelu, a stigne Ustavnom sudu nakon proteka roka za podnošenje podneska, smatrat æe se da je podnesen u roku ako je podnositelj podnio podnesak tome tijelu iz neznanja ili oèiglednom pogreškom. Èlanak 17.

(1) Podnesci kojima se pokreæe postupak, odnosno predlaže pokretanje postupka, kao i druge pisane izjave, prijedlozi i priopæenja upuæuju se Ustavnom sudu na hrvatskome jeziku i latiniènom pismu. (2) Ako je, pod uvjetima propisanim zakonom, u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinièno pismo u službenu uporabu uveden i drugi jezik te æirilièno ili koje drugo pismo, sudionik u postupku koji ima prebivalište, odnosno sjedište na podruèju te lokalne jedinice može uputiti podneske Ustavnom sudu i na tom drugom jeziku i æiriliènom ili kojem drugom pismu. Èlanak 18.

(1) Podnesci upuæeni Ustavnom sudu moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. (2) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, Ustavni sud æe vratiti podnesak podnositelju radi ispravka, odnosno dopune, uz odreðivanje roka za ponovno podnošenje podneska.

(3) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan Ustavnom sudu u roku odreðenom za dopunu ili ispravak, smatrat æe se da je podnesen onog dana kad je prvi puta bio podnesen.

(4) Smatrat æe se da je podnesak povuèen ako ne bude vraæen Ustavnom sudu u odreðenome roku. Ako bude vraæen bez ispravka, odnosno dopune, odbacit æe se.

Èlanak 19.

(1) Postupak vodi sudac Ustavnog suda. (2) Postupak treba voditi tako da omoguæi Ustavnom sudu donošenje odluke o biti stvari.

Èlanak 20.

Ako postoje razlozi za iskljuèenje javnosti u postupku sudac Ustavnog suda to treba navesti u izvješæu. Èlanak 21.

Kada dostavu treba obaviti fizièkim ili pravnim osobama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava æe se obaviti diplomatskim odnosno konzularnim putem, ako u meðunarodnom ugovoru nije što drugo odreðeno.

Èlanak 22.

U ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluèi drukèije. Èlanak 23.

(1) Sudionici mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoænika.

(2) Ovlaštenje punomoænika za poduzimanje svih ili samo odreðenih radnji u postupku mora se temeljiti na posebnoj punomoæi. Èlanak 24.

Svaka fizièka i pravna osoba dužna je Ustavnom sudu na njegov zahtjev dati isprave i obavijesti potrebne za voðenje postupka. Èlanak 25.

O sjednicama Ustavnog suda vodi se zapisnik.

Èlanak 26.

(1) Ustavni sud donosi odluke i rješenja veæinom glasova svih sudaca, ako Ustavom ili ovim Ustavnim zakonom nije drukèije odreðeno.

(2) Ustavni sud donosi odluku kada odluèuje o biti stvari, a u ostalim sluèajevima donosi rješenje. (3) Odluka i rješenje Ustavnog suda moraju biti obrazloženi. (4) Sudac Ustavnog suda koji izdvoji mišljenje dužan ga je pisano obrazložiti.

(5) Sudac Ustavnog suda koji je glasovao suprotno veæini može, u primjerenom roku od dana izradbe odluke, pisano obrazložiti svoje mišljenje i objaviti ga.

(6) Sudac Ustavnog suda se ne može uzdržati od glasovanja, osim u sluèaju kada je sudjelovao u donošenju zakona, drugog propisa ili odluke koji su predmet odluèivanja. Èlanak 27.

(1) Odluka, odnosno rješenje Ustavnog suda mora imati uvod, izreku i obrazloženje.

(2) Uvod odluke, odnosno rješenja sadrži: naziv Ustavnog suda, ime i prezime predsjednika i sudaca Ustavnog suda koji su sudjelovali u donošenju odluke, odnosno rješenja, kratku oznaku predmeta odluèivanja, te dan kada je odluka, odnosno rješenje doneseno. (3) Izreka sadrži odluku Ustavnog suda o predmetu odluèivanja. (4) U obrazloženju Ustavni sud æe izložiti sadržaj podneska kojim se predlaže pokretanje postupka, odnosno kojim je postupak pokrenut, navesti razloge zbog kojih je odluèio kao u izreci i propise na kojima je utemeljio odluku.

Èlanak 28.

Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda objavljuju se u »Narodnim novinama«.

Èlanak 29.

(1) Ustavni sud dostavlja ovjerovljeni prijepis svoje odluke, odnosno rješenja sudionicima u postupku. (2) Kada se pozivi, odluke, odnosno rješenja Ustavnog suda ne mogu, iz bilo kojeg razloga dostaviti sudionicima u postupku, dostava se za njih obavlja stavljanjem poziva, odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploèu Ustavnog suda.

(3) Dostava se smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja poziva, odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploèu Ustavnog suda.

(4) U sluèaju objave odluke, odnosno rješenja u »Narodnim novinama« dostava se smatra obavljenom danom objave. Èlanak 30.

(1) Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizièka i pravna osoba. (2) Sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave i uprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

(3) Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda. (4) Ustavni sud može sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke, odnosno rješenja.

(5) Ustavni sud može odrediti naèin provedbe svoje odluke, odnosno rješenja.

Èlanak 31.

Ustavni sud æe rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan za odluèivanje, ako su nepravodobni, i u drugim sluèajevima kad ne postoje pretpostavke za odluèivanje o biti stvari.

Èlanak 32.

Ustavni sud donijet æe odluku o zahtjevu, prihvaæenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u pravilu u roku od najviše godinu dana. Èlanak 33.

Ako ovim Ustavnim zakonom nije propisano drukèije Ustavni sud u postupku podredno smisleno primjenjuje odredbe odgovarajuæih postupovnih zakona Republike Hrvatske.

IV. OCJENA SUGLASNOSTI ZAKONA S USTAVOM I SUGLASNOSTI DRUGIH PROPISA S USTAVOM I ZAKONOM

Èlanak 34.

Zahtjev kojim se pokreæe postupak pred Ustavnim sudom mogu podnijeti:

- jedna petina zastupnika Zastupnièkog doma ili jedna petina zastupnika Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora,

- radno tijelo Zastupnièkog doma,

- predsjednik Republike Hrvatske,

- Vlada Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u postupku pred sudovima,

- Puèki pravobranitelj u postupcima iz èlanka 93. Ustava Republike

Hrvatske,

- predstavnièka tijela jedinica lokalne samouprave i uprave u stvarima iz ustrojstva lokalne samouprave i uprave. Èlanak 35.

(1) Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebalo primijeniti nije suglasan s Ustavom, zastat æe s postupkom i zatražiti da Vrhovni sud Republike Hrvatske podnese Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom. (2) Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebalo primijeniti nije suglasan s Ustavom, odnosno zakonom, taj propis neæe primijeniti, o èemu æe izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Èlanak 36.

(1) Svaka fizièka i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. (2) Ustavni sud može i sam pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.

Èlanak 37.

(1) Zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom mora sadržavati oznaku odredbi èija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, oznaku odredbi Ustava ili zakona za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeðene, razloge zbog kojih se tvrdi da osporeni propis nije suglasan s Ustavom, odnosno zakonom, te potpis i peèat podnositelja zahtjeva. (2) U zahtjevu podnositelj može navesti i druge èinjenice od znaèenja za ocjenu stvari, kao i svoje mišljenje o tome treba li osporeni propis ukinuti ili poništiti. Èlanak 38.

Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom sadrži, u pravilu, sve što sadrži i zahtjev. Èlanak 39.

Svaki zahtjev, odnosno prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom predsjednik Ustavnog suda uputit æe na obradu sucu izvjestitelju.

Èlanak 40.

(1) Na prijedlog suca izvjestitelja Ustavni sud može dostaviti zahtjev, odnosno prijedlog za pokretanje postupka na odgovor tijelu koje je donijelo osporeni propis.

(2) Ako tijelo iz stavka 1. ovoga èlanka ne odgovori Ustavnom sudu u roku od 60 dana, Ustavni sud æe nastaviti s postupkom. Èlanak 41.

(1) O prijedlogu kojim se traži da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, Ustavni sud na sjednici odluèuje rješenjem hoæe li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak. (2) O pokretanju postupka, odnosno neprihvaæanju prijedloga za pokretanje postupka, Ustavni sud æe obavijestiti sudionike postupka.

(3) Kada Ustavni sud pokrene postupak radi ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, rješenje o pokretanju postupka objavit æe se i u »Narodnim novinama«.

Èlanak 42.

(1) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom smatra se pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno na dan predaje zahtjeva pošti preporuèeno. (2) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom u povodu prijedloga smatra se pokrenutim na dan donošenja rješenja o pokretanju postupka. Èlanak 43.

Ustavni sud može, do donošenja konaène odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinaènih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, èija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.

Èlanak 44.

(1) Kada obradi predmet na naèin koji æe omoguæiti Ustavnom sudu donošenje odluke o biti stvari, sudac izvjestitelj podnosi izvješæe o predmetu predsjedniku Ustavnog suda u pisanom obliku. (2) Izvješæe sadrži podatke o zahtjevu ili prijedlogu, o obavljenim postupovnim radnjama, èinjeniènim i pravnim pitanjima, pribavljenim mišljenjima te mišljenje može li se o predmetu odluèiti na sjednici bez javne rasprave, ili treba zakazati javnu raspravu. Èlanak 45.

(1) Kada predsjednik Ustavnog suda primi izvješæe ili nacrt odluke ili rješenja, upuæuje ih na sjednicu Ustavnog suda radi donošenja odluke u predmetu.

(2) Uz suce, sjednici su nazoèni i mogu sudjelovati u raspravi tajnik i savjetnici Ustavnog suda i voditelj Službe za evidenciju i dokumentaciju, ako Ustavni sud ne odluèi drukèije. (3) Predstavnici tiska i drugih sredstava priopæavanja mogu biti nazoèni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu.

(4) Za televizijski i radio-prijenos iz Ustavnog suda potrebna je dozvola predsjednika Ustavnog suda. Èlanak 46.

(1) Na sjednici sudac izvjestitelj usmeno obrazlaže izvješæe i prema potrebi daje dopunska obrazloženja. (2) Sudac može ovlastiti savjetnika da na sjednici izloži predmet.

(3) Nakon toga predsjednik Ustavnog suda otvara raspravu. (4) Nakon završene rasprave o predmetu, predsjednik iznosi na odluèivanje prijedlog suca izvjestitelja, a zatim i druge prijedloge iznesene u raspravi o predmetu.

(5) Ako Ustavni sud ne prihvati prijedlog suca izvjestitelja izvješæe može, radi dopune, vratiti sucu izvjestitelju ili zadužiti drugoga suca da obradi drugo stajalište. Èlanak 47.

(1) Ustavni sud održava savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odluèivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima u postupku, državnim tijelima, tijelima lokalne samouprave i uprave, udrugama, znanstvenicima i drugim struènjacima. (2) Savjetodavnu raspravu može sazvati i sudac izvjestitelj o èemu je dužan izvijestiti predsjednika Ustavnog suda. Èlanak 48.

(1) Ustavni sud na sjednici može zakljuèiti da æe o biti stvari odluèiti na temelju javne rasprave. (2) Javnu raspravu zakazuje predsjednik Ustavnog suda. (3) Na javnu raspravu pozivaju se sudionici u postupku i predstavnici državnih tijela, tijela lokalne samouprave i uprave i udruga, kao i osobe sudjelovanje kojih je na javnoj raspravi potrebno.

(4) Izostanak pozvanih sudionika u postupku i drugih pozvanih osoba ne sprjeèava Ustavni sud da nastavi postupak i donese odluku, ako ocijeni da za to postoje uvjeti.

(5) U opravdanim sluèajevima Ustavni sud može odgoditi javnu raspravu i zakazati novu.

Èlanak 49.

(1) Javnu raspravu vodi predsjednik Ustavnog suda, a o èinjeniènom i pravnom stanju u predmetu izvješæuje sudac izvjestitelj. (2) O tijeku javne rasprave vodi se zapisnik. Zapisnik vodi savjetnik Ustavnog suda koji je sa sucem suraðivao u obradi predmeta. Javna rasprava se stenografira ili snima ako predsjednik Ustavnog suda ne odluèi drukèije. Snimka javne rasprave prilaže se zapisniku.

(3) Zapisnik javne rasprave potpisuju predsjednik Ustavnog suda i savjetnik koji je vodio zapisnik.

Èlanak 50.

Kada Ustavni sud smatra da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka, predsjednik Ustavnog suda priopæit æe da je rasprava zakljuèena.

Èlanak 51.

(1) Ustavni sud donosi odluku na posebnoj sjednici. (2) Sjednica Ustavnog suda može se održati ako je na sjednici nazoèna veæina ukupnoga broja sudaca. (3) U zapisnik te sjednice unose se podaci o predmetu, o tome kako je predmet riješen, te o glasovanju (tko je glasovao »za« a tko »protiv«).

Èlanak 52.

Ustavni sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom, odnosno suglasnost drugih propisa s Ustavom i zakonom i u sluèaju kada je odreðeni zakon ili drugi propis veæ ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene.

Èlanak 53.

(1) Ustavni sud æe ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nisu suglasni s Ustavom. (2) Ukinuti zakon odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

Èlanak 54.

(1) Ustavni sud æe ukinuti ili poništiti drugi propis, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno sa zakonom.

(2) U odluèivanju hoæe li se neki propis poništiti ili ukinuti, Ustavni sud æe uzeti u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, imajuæi pri tome u vidu osobito težinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti.

(3) Ustavni sud poništit æe propis

- ako se njime vrijeðaju temeljne slobode i prava èovjeka i graðanina,

- ako se njime neki pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji položaj. Èlanak 55.

(1) U sluèaju da je postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom pokrenut pred Ustavnim sudom, a taj zakon, odnosno drugi propis nadležno tijelo ukine ili izmijeni prije okonèanja postupka pred Ustavnim sudom. Ustavni sud dovršit æe pokrenuti postupak. (2) U sluèaju da utvrdi neustavnost ukinutog ili izmijenjenog zakona odnosno neustavnost ili nezakonitost drugog propisa iz stavka 1. ovoga èlanka, Ustavni sud donijet æe odluku o njegovoj neustavnosti ili nezakonitosti na temelju koje svatko kome je povrijeðeno pravo pravomoænim pojedinaènim aktom donijetim na temelju ukinutog ili izmijenjenog zakona ili drugog propisa ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinaènog akta odgovarajuæom primjenom odredbi èlanka 56. ovoga Ustavnog zakona. Èlanak 56.

(1) Pravomoæna osuda za kazneno djelo utemeljena na zakonskoj odredbi koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom ne proizvodi pravne uèinke i može se izmijeniti odgovarajuæom primjenom odredaba o ponavljanju kaznenog postupka.

(2) Svaka fizièka i pravna osoba kojoj je povrijeðeno pravo pravomoænim pojedinaènim aktom donijetim na osnovi ukinutog zakona ili drugoga ukinutog ili poništenog propisa ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu toga pojedinaènog akta odgovarajuæom primjenom odredaba o ponavljanju postupka. (3) Prijedlog za izmjenu pojedinaènog akta iz stavka 2. ovoga èlanka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«. Taj se prijedlog može podnijeti ako od dostave pojedinaènog akta, kojim je postupak pravomoæno okonèan, do podnošenja zahtjeva, odnosno prijedloga u povodu kojeg je ukinut zakon ili drugi propis, nije proteklo više od godine dana. Ako je odlukom Ustavnog suda propis poništen, prijedlog se može podnijeti ako od dostave pojedinaènog akta, kojim je postupak pravomoæno okonèan, do podnošenja zahtjeva, odnosno prijedloga Ustavnom sudu, nije proteklo više od dvije godine. (4) Izvršenje konaènih, odnosno pravomoænih pojedinaènih akata donijetih na osnovi ukinutog zakona ili ukinutog, odnosno poništenoga drugoga propisa ne može se ni odrediti ni provesti, a ako je izvršenje zapoèeto obustavit æe se. (5) Ako se utvrdi da se izmjenom pojedinaènog akta ne mogu otkloniti posljedice nastale primjenom propisa koji je neustavan, odnosno nezakonit, Ustavni sud može odrediti da se te posljedice otklone povratom u prijašnje stanje, naknadom štete ili na drugi naèin. (6) Ustavni sud æe odluku iz prethodnog stavka donijeti na prijedlog osobe koja za to ima pravni interes. Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana po pravomoænom okonèanju postupka za izmjenu pojedinaènog akta.

Èlanak 57.

Kad sud pravomoænom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko kome je povrijeðeno neko pravo može zahtijevati izmjenu pravomoæne odluke suda u roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda. Èlanak 58.

Ustavni sud može obustaviti postupak ako podnositelj zahtjeva, odnosno prijedloga odustane, a mora u sluèajevima kad prestanu postojati pretpostavke za voðenje postupka.

V. ZAŠTITA USTAVNIH SLOBODA I PRAVA ÈOVJEKA I GRAÐANINA

Èlanak 59.

(1) Svaka fizièka i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti, ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeðeno jedno od njenih Ustavom utvrðenih sloboda i prava èovjeka i graðanina (u nastavku: ustavno pravo).

(2) Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.

(3) U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parniènom ili izvanparniènom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odluèeno i o tim pravnim sredstvima. (4) Ustavni sud iznimno može pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije negoli je iscrpljen pravni put ako utvrdi da je potpuno razvidno da se pobijanim aktom, odnosno nedonošenjem akta u razumnom roku grubo vrijeðaju ustavna prava ili slobode i da bi nepokretanjem postupka za podnositelja tužbe mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.

Èlanak 60.

Ustavna se tužba može podnijeti u roku od 30 dana raèunajuæi od dana primitka odluke.

Èlanak 61.

(1) Ustavna tužba mora sadržavati ime i prezime, jedinstveni matièni broj graðana, prebivalište ili boravište, odnosno tvrtku i sjedište podnositelja ustavne tužbe, ime i prezime njegovog punomoænika, oznaku odluke kojom je povrijeðeno neko pravo ili sloboda, naznaku ustavnog prava ili slobode koje je povrijeðeno, razloge tužbe, dokaze o tome da je iscrpljen pravni put i da je tužba pravodobna i potpis podnositelja ustavne tužbe. (2) Uz tužbu se, u prilogu, mora podnijeti osporeni akt u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu.

Èlanak 62.

(1) Osobi koja iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne tužbe, Ustavni sud æe dopustiti povrat u prijašnje stanje ako ona u roku od 15 dana nakon prestanka razloga koji je prouzroèio propuštanje podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ako istodobno s prijedlogom podnese i ustavnu tužbu. (2) Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(3) Neæe se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje. Èlanak 63.

(1) Ustavna tužba, u pravilu, ne sprjeèava primjenu osporavanoga akta.

(2) Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzroèila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veæa šteta.

Èlanak 64.

(1) O ustavnoj tužbi odluèuje vijeæe sastavljeno od pet sudaca. (2) Vijeæe sastavljeno od tri suca odluèuje o ustavnim tužbama kada ne postoje pretpostavke za odluèivanje o biti stvari (nepravodobnost, nedopuštenost i dr.) (3) Vijeæe može odluèiti samo jednoglasno i u punom sastavu. (4) Ako se u vijeæu ne postigne jednoglasnost, ili ako vijeæe smatra da postoje razlozi da se predmet iznese na sjednicu, o ustavnoj tužbi odluèit æe Ustavni sud na sjednici. Èlanak 65.

Sudac izvjestitelj:

- poziva podnositelja ustavne tužbe da je u odreðenom roku dopuni ili ispravi ako je nerazumljiva, odnosno ako se na temelju podataka i priloga iz ustavne tužbe ne može utvrditi koji se akt osporava ili ako ustavna tužba nije potpisana (nepotpuna ustavna tužba), - dostavlja, prema potrebi, primjerak ustavne tužbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne,

- prema potrebi, zahtijeva dostavu spisa koji se odnosi na predmet ustavne tužbe, odnosno izvješæe o povredama ustavnih prava i sloboda uèinjenih osporenim aktom.

Èlanak 66.

U ostavljenome roku tijelo koje je donijelo osporeni akt dužno je dostaviti Ustavnom sudu sve spise koji se odnose na predmet ustavne tužbe.

Èlanak 67.

Vijeæe, odnosno sjednica Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnih prava i sloboda koje su istaknute u ustavnoj tužbi. Èlanak 68.

Ustavni sud æe rješenjem odbaciti ustavnu tužbu: ako nije nadležan; ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena: ako nije iscrpljen dopušteni pravni put, odnosno ako podnositelj tužbe u prethodnom postupku nije koristio dopušteno pravno sredstvo, osim iznimke predviðene u èlanku 59. ovoga Ustavnog zakona, ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, te ako je tužbu podnijela pravna osoba koja ne može biti nositelj ustavnih prava i sloboda. Èlanak 69.

(1) Ustavni sud odluèuje o ustavnoj tužbi odlukom.

(2) Odlukom se tužba usvaja ili odbija kao neosnovana.

Èlanak 70.

Ako utvrdi da je ustavno pravo, ili sloboda, podnositelja ustavne tužbe povrijeðeno ne samo osporenim nego i nekim drugim aktom donesenim u tom predmetu, Ustavni sud æe odlukom ukinuti, u cijelosti ili djelomièno, i taj akt. Èlanak 71.

Odlukom se ustavna tužba odbija kao neosnovana kada Ustavni sud utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se akt osporava. Èlanak 72.

Odlukom kojom se ustavna tužba usvaja, ukida se osporavani akt kojim je povrijeðeno ustavno pravo, te se vraæa nadležnom tijelu na ponovni postupak.

Èlanak 73.

(1) Kada ustavnu tužbu usvoji i osporeni akt ukine, Ustavni sud u obrazloženju navodi koje je ustavno pravo, odnosno sloboda povrijeðeno i u èemu se povreda sastoji. (2) Tijelo èiji je akt ukinut dužno je umjesto ukinutog akta donijeti drugi, pri èemu je vezano odlukom Ustavnog suda o povredi Ustavom utvrðenih sloboda i prava podnositelja tužbe. Èlanak 74.

(1) Izvornik odluke, odnosno rješenja potpisuju predsjednik vijeæa (ako je o ustavnoj tužbi odluèilo vijeæe), odnosno predsjednik Ustavnog suda (ako je o ustavnoj tužbi odluèila sjednica Ustavnog suda), kao i sudac izvjestitelj i savjetnik. (2) Ustavni sud dostavlja ovjerovljeni prijepis svoje odluke, odnosno rješenja podnositelju ustavne tužbe, tijelu koje je donijelo osporeni akt, te osobi koju je Ustavni sud pozvao da se izjasni. Èlanak 75.

Postupak pokrenut ustavnom tužbom obustavlja se:

- kada podnositelj ustavne tužbe umre,

- kada podnositelj ustavne tužbe, koji je pravna osoba, prestane postojati,

- u sluèaju povlaèenja ustavne tužbe.

Èlanak 76.

Ustavni sud može narediti da podnositelj tužbe koji nije uspio s tužbom, naknadi troškove postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je prouzroèio svojom krivnjom.

VI. RJEŠAVANJE SUKOBA O NADLEŽNOSTI IZMEÐU TIJELA ZAKONODAVNE, IZVRŠNE I SUDBENE VLASTI

Èlanak 77.

(1) Ako doðe do sukoba nadležnosti izmeðu tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, zato što odreðeno tijelo zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti prihvaæa nadležnost u istom predmetu, svako od tih tijela može zahtijevati od Ustavnog suda da riješi nastali sukob nadležnosti.

(2) Zahtjev za rješenje sukoba nadležnosti može podnijeti i stranka èiji je interes zbog nastalog sukoba povrijeðen ili bi mogao biti povrijeðen.

(3) Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja da je i drugo tijelo prihvatilo nadležnost. (4) Ustavni sud može odrediti da se do njegove odluke prekine postupak pred tijelima meðu kojima je došlo do sukoba nadležnosti. Èlanak 78.

(1) Ako doðe do sukoba nadležnosti izmeðu tijela zakonodavne i izvršne ili sudbene vlasti, zato što odreðeno tijelo zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti odbija nadležnost u istom predmetu, zahtjev za rješenje sukoba nadležnosti može se podnijeti po pravomoænosti odluke suda, odnosno konaènosti odluke tijela izvršne vlasti ili odgovarajuæe odluke zakonodavnog tijela, koje je prvo odluèilo o svojoj nadležnosti.

(2) Zahtjev iz prethodnog stavka može podnijeti stranka koja zbog odbijanja nadležnosti nije mogla ostvariti svoje pravo, kao i svako od tijela zakonodavne, izvršne, odnosno sudbene vlasti izmeðu kojih je došlo do sukoba nadležnosti.

(3) Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja za odbijanje nadležnosti.

VII. POSTUPAK ZA UTVRÐIVANJE ODGOVORNOSTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

Èlanak 79.

(1) Zahtjev Zastupnièkog doma Hrvatskoga državnog sabora za utvrðivanje odgovornosti predsjednika Republike sadrži èinjenièni opis i pravnu naznaku te dokaze o povredi Ustava koja se predsjedniku Republike Hrvatske stavlja na teret. (2) Ustavni sud æe pribaviti stajalište predsjednika Republike o zahtjevu Zastupnièkog doma i omoguæiti mu sudjelovanje u postupku. Èlanak 80.

Ustavni sud æe odlukom odbiti neosnovani zahtjev ili utvrditi odgovornost predsjednika Republike Hrvatske.

VIII. NADZOR NAD USTAVNOŠÆU PROGRAMA I DJELOVANJA POLITIÈKIH

STRANAKA

Èlanak 81.

Ustavni sud nadzire ustavnost programa i djelovanja politièkih stranaka, te zabranjuje njihov rad ako utvrdi da su se za to stekli Ustavom i zakonom utvrðeni uvjeti. Èlanak 82.

Ustavni sud zabranit æe rad politièke stranke ili njezina dijela kad utvrdi da njezin program, odnosno djelovanje nasilno ugrožavaju demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske. Èlanak 83.

Zahtjev za zabranu rada politièke stranke, odnosno njezina dijela mogu podnijeti predsjednik Republike Hrvatske, svaki dom Hrvatskoga državnog sabora, Vlada Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske, tijelo koje obavlja registraciju stranaka i Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

IX. NADZOR NAD USTAVNOŠÆU I ZAKONITOŠÆU IZBORA I DRŽAVNOG REFERENDUMA I IZBORNI SPOROVI

Èlanak 84.

Ustavni sud:

- nadzire ustavnost i zakonitost izbora,

- nadzire ustavnost i zakonitost državnog referenduma,

- rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, odluèujuæi u povodu žalbe na rješenje nadležnog izbornog povjerenstva. Èlanak 85.

Politièke stranke, kandidati, najmanje 100 biraèa ili najmanje 5% biraèa izborne jedinice u kojoj se provode izbori, ovlašteni su tijekom izbora, odnosno najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izbora, zatražiti od Ustavnog suda da u izvršavanju nadzora nad ustavnošæu i zakonitošæu izbora poduzima odgovarajuæe mjere ako se te aktivnosti provode suprotno Ustavu i zakonu.

Èlanak 86.

Kad se utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu ili zakonu, Ustavni sud æe o tome obavijestiti javnost putem sredstava javnog priopæavanja, po potrebi upozoriti nadležna tijela, a u sluèaju povrede koja je utjecala ili je mogla biti od utjecaja na rezultat izbora, poništit æe sve ili pojedine izborne radnje i odluke, koje su prethodile takvoj povredi. Èlanak 87.

(1) Postupak nadzora nad ustavnošæu i zakonitošæu izbora može se pokrenuti u roku iz èlanka 85. ovoga Ustavnog zakona, raèunajuæi od dana objavljivanja rezultata izbora u »Narodnim novinama«. (2) Rok iz stavka 1. ovoga èlanka poèinje teæi danom izlaska »Narodnih novina« iz tiska, s tim da je Ustavni sud ovlašten utvrditi i stvarni dan izlaska »Narodnih novina« iz tiska. Èlanak 88.

(1) Politièke stranke, kandidati, najmanje 100 biraèa ili najmanje 5% biraèa izborne jedinice u kojoj se provode izbori imaju pravo protiv rješenja nadležnoga izbornog povjerenstva u zaštiti izbornog prava podnijeti žalbu Ustavnom sudu (izborni spor). (2) Žalba se podnosi Ustavnom sudu putem nadležnoga izbornog povjerenstva, u roku od 48 sati raèunajuæi od isteka dana kad je primljeno pobijano rješenje.

(3) Ustavni sud dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati od dana njezina primitka.

(4) Žalba ne odgaða obavljanje izbornih radnji koje su propisane izbornim zakonom.

(5) Odluka Ustavnog suda u povodu žalbe iskljuèuje pravo podnošenja ustavne tužbe.

Èlanak 89.

(1) U nadzoru ustavnosti i zakonitosti izbora i državnog referenduma Ustavni sud odluèuje na sjednici.

(2) Rješavanje izbornih sporova Ustavni sud provodi u vijeæu sastavljenom od tri suca koje na prijedlog predsjednika Ustavnog suda imenuje Ustavni sud na sjednici. Èlanak 90.

(1) Vijeæe ispituje osporeni akt u onom dijelu koji se osporava time da se u pravilu ogranièava na ispitivanje onih povreda koje istièe podnositelj.

(2) Vijeæe odluèuje na nejavnoj sjednici.

Èlanak 91.

(1) Vijeæe može donijeti odluku samo jednoglasno. (2) Ako se u vijeæu ne postigne jednoglasnost ili ako vijeæe smatra da postoje razlozi da se predmet iznese na sjednicu Ustavnog suda, predmet se dostavlja predsjedniku Ustavnog suda radi iznošenja na sjednicu Ustavnog suda i donošenja odluke. Èlanak 92.

Ustavni sud æe nadzirati ustavnost i zakonitost provoðenja državnog referenduma i poduzimati mjere odgovarajuæom primjenom odredaba èlanka 84. do 92. ovoga Ustavnog zakona.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Èlanak 93.

Na dan stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona prestaju važiti Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 13/91.) i odredbe Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 29/94.) koje nisu usklaðene s ovim Ustavnim zakonom ili su u suprotnosti s njime. Èlanak 94.

Poslovnik Ustavnog suda uskladit æe se s ovim Ustavnim zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona. Èlanak 95.

(1) Postupci u predmetima koji su zapoèeti do stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona dovršit æe se po odredbama ovoga Ustavnog zakona.

(2) Rokovi utvrðeni ovim Ustavnim zakonom poèinju teæi njegovim stupanjem na snagu.

Èlanak 96.

Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom proglašenja.

Klasa: 711-01/99-01/02

Zagreb, 24. rujna 1999.

ZASTUPNIÈKI DOM

HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik

Zastupnièkog doma

Hrvatskoga državnog sabora

akademik Vlatko Pavletiæ, v. r.